< svibanj, 2009  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


~ma može~/~neeee~

kostur by *plawushadizz*

(morate ju posjetiti)

dizajn by ˇ°~N!n@~°ˇ

Opis bloga

U ovom blogu pišem o svom zamišljenom svijetu, u školi vještičarenja i čaranja Hogwarstu!
Nadam se da će vam se svidit!

Ewo.... a sada zabava!
bila sam dvaput radila kwiz kojem učeniku Hogwartsa najviše ličim..prvi put mi je ispala Hermiona...


Which HP Kid Are You?


a drugi put Fred i George Weasley!

Which HP Kid Are You?


Linkovi

Ewo owo wam nekoliko blogova, koje uvijek rado čitam, i jedwa čekam da izađu nowi postevi!
(my b.f.4.e!!!)
Lus





Berina
Image Hosted by ImageShack.us


Dakle...hm...ajmo sada malo na Li(n)kove!
NALC
d*e*k*i
Gryffindor girl!
Gia Snape
Izzie Peyton
Starz Skrable
Natasha
@wi
Nic
Dita
Nell
Felix (Starzov drugi blog)
HJCH
Sihaja Riddle
Lina
Alantia(Sihajin drugi blog)

Baš sada malo gledam...hm...ja doista puuuuno blogova čitam...a to još nisu svi...omg...heh

Me and my friends

Image Hosted by ImageTitan.comJa se zovem Loredana Vanessa Nadia Malfoy. Možete me zvati Nessa. Mrzim kada me netko nazove Lola ili Nadia. Sestra sam od Draca Malfoya koji ide Slytherin, pa je normalno postao miljenik mojih roditelja, koji su već godinama u tom domu. Ali ja sam nesporazumom pripala Gryffindoru. Moj otac me se praktički odrekao, a sa mamom imam koliko, toliko normalan odnos. Imam 16 godina, i idem 6 godinu u Hogwartsu. Igram kao Vratar u Gryffindorskoj Metlobojskoj momčadi, i veoma sam dobra u tome. Imam preslatku sovicu Blacky.Imam plavu kosu, i plavo-sive velike oči. Obožavam se šminkat. Najdraži predmeti su mi Obrane od mračnih. Obožavam pisati pjesme, i čitati knjige, najbolja sam učenica u razredu.

Image Hosted by ImageTitan.com

Lucinda Lorrin Tacker Lockhart

Poznata tragačica. Šesta godina u Gryffindoru.Moja best frendica. Ona voli samo jednog momka...djeluje pokvareno ali je zapravo popriličino zabavna i dobra. Najviše voli Herbologiju te se često druzi sa Nevillom na satovima i zajedno pomažu Sproutici oko biljaka. Odlična je učenica te je i profesori vole. Otac, koji je nekada bio najpoželjniji i najbolji pisac u cijelom čarobnjačkom s
svijetu je sada u St.Mungu u odjeljenju za psihički oboljele. Mama joj je Smrtonoša a sa sestrom se i ne druži toliko jer je darkerica i potpuno se razlikuju. Nema puno prijatelja i najviše zbog toga pati.

Image Hosted by ImageTitan.com
Izzie Peyton Parker
Ima 16 godina i ide u šestu godinu u Hogwarstu. Po krvi je vukodlak. Često je nasilna. Voli životinje i svoju sestru. Dosta je zla prema Gryffindorima, kao i svi ostali Slytherinci, ali mi je dosta simpatična, i dobro se slažemo.

Image Hosted by ImageTitan.comGIA SCARLETT AURORA SNAPE
Nećakinja Severiusa Snape...on je njen ujak
u Slytherinu je,ali se druži sa svima
Obožava OOMS,Preobrazbu i Napitke
Njen najbolji prijatelj je Draco Malfoy,
Obožava kršiti pravila,nije smrtonoša
niti to želi postati....često je u knjižnici,a
obožava i gledati metlobojske utakmice
Živi samo sa ujakom,mama joj je umrla na porođaju
a za tatu ni ne znam ko joj je. XD
Od mame je naslijedila narukvicu od bijelog zlata
Ima sovu Janey

Image Hosted by ImageTitan.com
Derek Severus Christian Snape
Zgodan, zar ne? =) To je Derek, sin od Snapea, i polubrat od Harrya. Sliče kao jaje jajetu. Ne vole se baš jako, ali mi je full simpa, iako ide u Slytehrine. Nitko osim mene i Luc ne zna da mu je on sin, stoga nitko o njemu puno ne zna. Ima 16 godina i ide na 6. godinu. Najdraži predmeti: čarobni napitci(očito na tatu:) i ooms! Dosta je dobar učenik i voli čitati knjige. Ima stila, jer se odlično oblači!xD Slytherinski je vratar, moja velika konkurencija!

Image Hosted by ImageTitan.com
Ime joj je Chanell a prezime Grey.Nadimak joj je skračenica od imena, Nell koji se u rijetkim slučajevima koristi.Kćer je od Bellatrix Lastrange.U Gryffindorima je na petoj godini i ima 15 godina. Visoka je podosta.Ima plavu, dugu kosu i plave oči.Vitka je.Oblači se svakako.Ponekad je sva u crnom, ponekad u bijelom itd.Često je u školsoj uniformi jer joj se sviđa.Tvrdoglava je i često sve mora biti po njenom a po karakteru je vrlo simpatična i draga.Vrlo je odana prijateljica i jako društvena.Ima mnogo prijatelja i nezna što bi da barem jedan od njih nije uvijek sa njom.Jako voli metloboj i igra na mjestu lovice.Još jako voli knjige i voli slobodno vrijeme provoditi u knjižnici.Odrasla je u sirotištu sa sestrom blizankom tj.dvojajčanom blizankom.Može pogledom podizati, razarati i usporavati predmete.Bauk joj je strah a patronus zmija.

Image Hosted by ImageTitan.com
STARZ SKRABLE
ON JE POMALO ČUDAN LIK OVE PRIČE,
UVIJEK IRONIČAN, ALI IMA PREGRŠT PRIJATELJA,
IAKO JE U SLYTHERINU SMATRA DA TAMO NE SPADA I VEĆINA NJEGOVIH PRIJATELJA SE NALAZI U OSTALIM DOMOVIMA(POGOTOVO GRYFFINDORU). NA 5. JE GODINI.
JEDINA OSOBA KOJU MRZI JE DRACO MALFOY, NO NAŽALOST ON JE U RODU S NJIM, NJEGOVA MAJKA HILLARY JE POLUSESTRA NJEGOVOG TATE. NJEGOV TATA JE ODUVIJEK MISLIO KAKO NJEGOVA MAMA ŽELI IMOVINU NJIHOVIH RODITELJA PA JE ZATO MRZI.
NJEGOV BAUK JE- ONAJ ČIJE IME NE SPOMINJEMO(V...).
VOLI KOMPLICIRATI STVARI, POGOTOVO KADA SE RADI O SVAĐAMA.
IMA LJUBIMCA JEŽA KOJI JE UVIJEK TU KADA GA TREBA.
ZA NJEGA JE METLOBOJ JEDNA DOSADNA IGRA, PA SE NI NE TRUDI SHVATITI PRAVILA, NO KADA BI HTIO SKUŽIO BI ON...IPAK JE ON STARZ SKRABLE.

Image Hosted by ImageTitan.com
Roseline Caterine Nicolette Granger (Rosie,Cat,Nic)
.Inače Hermionina sestra.. mala plavuša,Griffyndorka na 5. godini..na sestru..sluša gotovo sve predmete...malo je čudna i voli zapovijedati...uvijek se pravi pametna...ponekad i malo više nego što treba..ali sve u svemu je ko i svaka druga tinjeđerica u Hogwartsu...omiljeni predmet su joj dakako OOMS....mnogi su joj frendovi ali ju i mnogi mrze zbog njenog porijekla(među kojima sam i ja)...uglavnom Sliteryni..a posebice Malfoy...on većinom zato što nije dobar s njenom sestrom..pa se i to prenjelo...ah..kad joj je sestra „slavna“..sluša sve tipove rocka,popa i sl. Njen je patronus je lavica...a animagus je mačka (crna perzijska da bude točnija)..a sve ovo jer obožava mačke pa joj je tako i jedna ljubimac...

Image Hosted by ImageTitan.com
Norrah (Amelle Lilian) Charnel

Obožava slušati bezjačku glazbu, pogotovo pop, rock i hip-hop. Preko ljeta kada su praznici trenira gimnastiku, koja joj odlično ide. Animagus je, pretvara se u srebrnu perzijsku mačku a patronus joj je tigar. Kada odraste htjela bi postati alkemičarka jer obožava Čarobne napitke. Ima dugu plavu kosu, plave oči, niska je (157 cm) ali nije debela (40 kg) XD. Naj predmeti su joj OOMS i Čarobni napitci, a naj profesor joj je Snape. Mrzi Povijest magije i Proricanje sudbine. Obožava metloboj i veliki je fan kluba ,,Hollyhead harpies'' iz VB u kojem igraju samo žene. Odlična je učenica. Druži se sa Dracom, stoga mi na početku nije bila draga, ali kasnije sam ju prihvatila. Slytherinka je iako u punih pet godina školovanja nije shvatila zašto.

Image Hosted by ImageTitan.com
Kći lorda Voldemorta. Majka joj je najizravniji potomak Gordica Gryffindora, ali je umrla pri porodu njezina brata blizanca pa ju Sihaja nikada nije upoznala. Veoma voli svog brata koji je muška verzija nje. Jedina razlika između njih dvoje osim spola je da on čuje misli ljudi oko sebe bez upotrebe legilimencije a ona je empat(tj. osjeća osjećaje ljudi oko sebe) i ima predosjećaje budućnosti. Visoka, vitka, plave kose i očiju. Jednom riječju prekrasna. Svi dečki koji je ikad ugledaju odmah polude za njom. Do svoje 11 godine živjela je u hramu kung fu majstora a onda se preselila u Francusku gdje je krenula u školu magije Beauxbatons. Sudjelovala je u tromagijskom turniru iako je bila premlada jer je bila napredna učenica. Na petoj godini se prebacuje na Hogwarst. Pohađa nastavu na razini svojih godina kako bi se bolje uklopila. Govori 10 stranih jezika. Obožava plesati i pjevati i izvrsna je u tome.Od svog oca je naslijedila golemi talent za magiju, tako da je jedna od najmoćnijih vještica na svijetu. Iako je kći lorda Voldemorta nema apsolutno ništa zajedničko s njim. Ona je jako dobra osoba, puna ljubavi i uvijek spremna pomoći kome god je to potrebno. Najpametnija je vještica na akademiji Beauxbatons a kada dođe u Hogwarst jedina joj je ravna Hermione Granger i ja. Ima i svoje mane: prezaštinički je nastrojena prem svom brau kao i on prema njoj, nekad prežestoko reagira na komentare tipa da je zlobna kao i njen otac... Pripada domu Gryffindor.

Natasha Sežana Polanski Romanov
(Ona mi nije ostavila opis, pa bum joj ga ja sama kasnije smislila)


Image Hosted by ImageTitan.com
Hermiona Granger
Mutnjakuša! Ne podnosimo jedna drugu. Nijedna ne zna zašto. Oduvijek sam mislila da je to zbog toga što sam Dracova sestra, ali otkrila sam da to nije to. Uglavnom također ima 16 godina i ide na 6.godinu. Tipična štreberica, nema baš puno prijatelja(osim Harrya i Rona). Izbrbljiva je, dosadna i stalno blebeći o bezjacima. Iritira me u živac.LoL

Image Hosted by ImageTitan.com
Severus Snape
Što još reći o njemu? Otac moga ljubljenog,(LoL) ravnatelj Hogwartsa, i moja osobno najdraža starija osoba u njemu. Gotovo uvijek ima namrgođen izraz, i prepoznatljiv glas, ali mnogima nama je to smiješno!
Nekada je vodio ooms. Oduvijek sam znala da sam mu najdraža učenica! LoL



Image Hosted by ImageTitan.comDraco Malfoy
Ima li se još što za nadodati? Ja mislim da ne! To je moja tipični buraz-ulizica. Mrzi me otkad sam se rodila.
Tipičan šestaš-Slytherinac. Mislim da više voli svoje ogledalo više od ičega. On i moja best frendica,Luc, hodaju.
Jadan, odvratan, gadljiv,smrdljiv... mislim da sam sve pridjeve nadodala! =)

Image Hosted by ImageTitan.comRon Weasly
Ima ludu obitelj. Ginny i ja smo si dosta dobre. Fred i George su najsmiješniji likovi koje je čovječanstvo ikad doživjelo. Moji osobni heroji! Ali što se tiče Rona, smatram da je lu-zer! Prijavio se na kvalifikacije za vratara, pa je izgubio od mene!=) Otac mu je opsjednut bezjacima, radi u ministarstvu, kao i brat Percy(za koje nisu ništa čuli u proteklih godinu dana).

Image Hosted by ImageTitan.comHarry James Potter
Treba li o njemu još nešto dodati? I dont think so! Simpa dečko, samo mi katkad ide na živce. Stalno se pravi važan, kao neki heroj, a sa druge strane mi je simpatičan jer stalno sa mnom ismijava Draca. Mrzi Snapea, koliko i Snape mrzi njega. Nikad se nisu podnosili. Ima 16 godina i ide na 6. godinu u Hogwarts. U metloboju igra tragača, i uvijek zbog njega pobijedimo!

Image Hosted by ImageTitan.com
Hagrid
-Učitelj iz Skrbi za magična stvorenja
-Mama mu je div
-Vrlo dobar čovijek, i vrlo rado ga posjećujem u njegovu kolibu
-Ima kućnog ljubimca Očnjaka...Meni je sadak...LoL

Image Hosted by ImageTitan.comCho Chang
-6.godina
-tragačica
-dobra frendica
-dosta popularna

Image Hosted by ImageTitan.com
Ginny Weasley
-5.godina
-Gryffindor
-Ok cura, popularna među dečkima
-dobra frendica

Image Hosted by ImageTitan.com
Fred i George Weasley
-najbolji likovi u Hogwartsu i u svijetu
-Najbolji blizanci
-pokrenuli biznis u Weasleyevim čarozezama
-sada su na 7.godini
-igraju metloboj

Image Hosted by ImageTitan.com
Dolores Umbridge
-najgora učiteljica OOMS
-radi u ministarstvu
-stalno oblači pinky-šminky
-najdraža životinja-mačka

Image Hosted by ImageTitan.com
Lucius Malfoy
-my father
-Najgori čovijek na svijetu
-razmazio je Draca
-nekada je radio u Ministarstvu
-žena-Narcissa

Image Hosted by ImageTitan.com
McGonalgann
-Predstavnica moga doma
-nitko ne zna koliko ima godina
-čula sam da joj je prirodna moja kose plava

Image Hosted by ImageTitan.com
Sirius Black
-Zbilja zakon lik
-obožavam ga
-krsni kum od Harrya
-animgus-pesek

A sada ono nebitno! xD

Ewo owo wam je jedan blog, koji uvijek rado čitam, i jedwa čekam da izađe nowi post





nedjelja, 03.05.2009.

Last goodbye....

Dragi blogerovci!
Ovo smatrajte mojim oproštajnim pismom. Dosadio mi je ovaj blog.
Jednostavno, kao da mi se cijeli život, najdnom popravio. Nemam zašto pisati ovaj blog. Više nemam dapače vremena za njega. Niti čitati posteve. Pišem jednu knjigu, i jednog ću je dana, nadam se objaviti....
Na blogu su mi dogodilo toliko lijepih stvari....recimo, upoznala sam Dariu. Daria je jedna od najboljih ljudi koje poznajem. Jedva čekam ljeto!
Upoznala sam i Ninu. Nina je također jedna predobra osoba, i drago mi je što sam te upoznala, makar onih pola sata...:)

Želim reći, da imam previše stvari za raditi...što ću ja još z...zezati(nisam htjela rabiti tu riječ, ali znate na koju sam mislila xD) sa pisanjem nekih bezveznih posteva, koje čitaju ljudi kojima je..hm...dosadno?

Neki dan sam bila bolesna. Nisam smijela ići van, bilo mi je dosadno. Otišla sam na chat, što nisam nikad, ali NIKAD išla....ondje sam vidjela kakvih sve psihopata ima...neki ondje dolaze svaki dan i ostaju do 10 sati bez prestanka...nisam mogla vjerovati...

Tada sam shvatila. Ja imam što raditi u životu. Čak i ne volim ovaj blog. Prije sam ga voljela. Više ne. Zgadio mi se. Ne želim više ikad išta pisati po njemu. Neka ide kamo ide. Baš me briga. Ljudi često koji ovo pišu nemaju što raditi. Ja imam. I neću postati kao mnogi ljudi, sjediti samo ispred ekrana i blejiti kao tele u šarena vrata.

Ovo vam je moje posljednje zbogom!

Volim vas sve zauvijek!

- 15:55 - .Give me... (8) - ...a... - ..life!!

utorak, 30.12.2008.

-De lud si! -Ma ja sam Luđun! :)

Glupi OOMS! Glupa preobrazba! Glupa škola!“mrmljala sam ispod glasa, na putu prema učionici OOMS. Moj najdraži predmet!

Mrzila sam taj predmet iz dna duše. Mrziti je preblaga riječ, ali najviše opisuje koliko ja taj predmet volim.
Nije to bilo zbog toga jer ne volim OOMS. Ne, ne, ni najmanje. Voljela sam ja OOMS. Jako. Ali sve to kvari jedan oduran, glupi, bezobrazni, bahati, živčani profesor…profesor koji nam je donedavno predavao Čarobne napitke…


Polako sam se približila vratima smrdljive tamnice. Bila su užasno prljava i ružna. Duboko sam udahnula, znajući što slijedi, te sam se pokušala pripremiti na muke i sramotu, koju ću zadobiti u sljedećih 5 sekundi, više, nego kao
sveukupna sramota u cijelom mom životu.

Odškrinula sam vrata. Popravila sam svoje duge šiške, te odlučnim koracima ušla u učionicu, te krenula prema svom mjestu, koje je bilo, naravno, na kraju učionice.


"Stanite malo gospođice Malfoy! Ne mislite valjda, da ćete se tek tako brzo izvući, zar ne?
“čula sam duboki, mračan, jadan, odvratan, hrapav glas, profesora, koji je sjedio u kutu najmračnijeg dijela učionice.

Ne profesore, ni najmanje…ni najmanje…“prošaptala sam ironičnim glasom. Okrenula sam se, znajući što slijedi.

Gospođice Malfoy, molim, stanite ispred ploče, imat ćete brzo ispitivanje!“rekao je, te nakezio svoje odvratne žute zube. Jednim zamahom štapića, otvorio imenik, na moju stranicu. Duboko sam uzdahnula, te sam ispustila torbu, i stala pred ploču. Na njegovom zlobnom, žućkastom i ružnom licu, pojavio se moj najomrženiji osmjeh…osmjeh pobijede.

Koja čarolija stvara patronusa?“upitao je.

Expecto petronum, gospodine“ odgovorila sam mu glasno, ali pomalo dosadnim glasom.

Koji je čovjek izmislio čaroliju za liječenje slomljenih kostiju?“

Marcus Mitch

Koji je najvažniji sastojak u pripremanju napitka Particiusa?

Morska trava i sejtan

Koja tekućina uništava najgoru podvrstu crva Mrtvaca?“

Vaš 100% šampon za kosu“ rekla sam, te su se svi u razredu počeli grohoto smijati. Nasmiješila sam se.

Snape je spustio pogled. Počeo se tresti od bjesnoće.

«van…VAN! Imat ćeš 1 na polugodištu, besramnice jedna!!!»zaderao se, te sam što sam brže mogla, uzela torbu i potrčala van iz prostorije.

Hah, ipak je vrijedilo!

*************
Na odmoru
*************


Nessa, de luda si!“derala se Alexz nasred hodnika kojim je odjekivao žamor učenika, koji su raspravljali o mnogim događajima sa sata, ali i nekih drugih, vjerojatno važnijih, događaja.
Ja sam skinula moju novu šminkersku, francusku kapu, te se klanjala kao mađioničar.

Hvala hvala…Od sada me zovite Luđun!“govorila sam, a Alexz je ponovno pretrpjela napad smijeha. Krenule smo prema Velikoj dvorani, jer je bila pauza za ručak. Alexz je odbijala ići sa mnom.

Nessa, tj.Luđun, kažem ti! Na dijeti sam!“govorila je ona iako sam joj milijun puta rekla da ona ne smije biti na dijeti, jer je jako, ali jako mršava... Ahhh…ponovno sam prevrtjela očima.

Alexz, budalo jedna, kada ti to moram reći!“govorila sam joj najljućim tonom koji sam mogla oglasit. Napokon me počela slušat.

NISI DEBELA! Imaš tri kile manje od mene, a meni onaj glupi bezjački liječnik kaže da sam anoreksična….Alexz, jedi nešto, umrijet ćeš!“govorila sam joj te zasuzila oči. Znala je da volim dramatizirati.

Nessač?“rekla je tihim glasom.

Aham?

Ne seri. Debela sam. Idem u sobu.“rekla je te krenula prema sobi. Ahhh…da vidimo koliko je sati…još 20 minuta odmora? Taman!
**************************************
Nakon 19 minuta i 50 sekundi
**************************************
Alexandra i ja smo trčale najbrže što možemo. Jurile smo na Preobrazbu. Alexz je ipak nakon što sam dvije minute klečala ispred nje, glumila samoubojstvo, derala se nasred hodnika, ipak pristala da pojede nešto. Ali tek nakon što sam nekog visokog blijedog lika(ahm…koji se vjerojatno zvao Tom, nisam sigurna) pitala, misli li da je Alexz debela, na što je on odgovorio: „Ja mislim da je Alexz savršena“, na što je Alexz porumenila, te krenula a mnom na ručak. Nisam bila zadovoljna jednim tanjurom ječma i žitarica, ali nisam imala vremena da ju nagovorim da pojede još…

Trčale smo, već pustim hodnikom, te su naše tenisice odzvonjavale hodnikom. Čuo se svaki naš uzdah, svaki naš pokret. Tada se čulo zvono. Alexz i ja smo se pogledale, obje znojne i crvene u licu. Znale smo što to znači. Vjerojatno neka kazna. Ali to će biti neka veoma bolna kazna. Otkad se McGonagallica rastala od gospodina McGonagalla, više nije ista. Svima daje kazne, neopravdane, jedinice, na bacanje. Alexz i ja smo se trgle, te što brže potrčale prema Preobrazbi. Trebalo se popesti na još jedan kat, te trčati na kraj hodnika.

Znala sam da nisam smijela ništa jesti!“rekla je, te potrčala što je brže mogla. Nasmijala sam se. Nije imalo smisla da se prepirem sa njom…makar nije imalo vremena. :)
Uspjele smo u rekordnom vremenu stići ispred učionice. Duboko smo uzdahnule. Znale smo što ćemo.
Alexz je pokucala na teška, stara vrata.

Naprijed Alexandra i Loredana“rekla je mirnim, visokim tonom, zla vještica McGonagall(kako bismo ju ja i Alexz od milja zvale). Ovo me je još više oneraspoložilo.

„Vanessa!“ispravila sam ju. Mrzila sam kada bi me itko nazvao ikako drugačije, osim, ako se baš mora, Vanessa, ili savršenim Nessa.

Nemaš mi se pravo obraćati. Molim vas, uđite u učionicu.“rekla je sada strogim, ljutim glasom.
Opet smo uzdahnule, te otvorile vrata, koja su škripila, zbog vjerojatno zahrđalih osigurača. Ušle smo u učionicu, a pogledi od drugih učenika su nas pratili...gotovo probadali... Znale smo što misle.

Alexandra Haloween i Vanessa Malfoy! Najpametnije učenice razreda kasne! Glavne štićenice Voldemorta ne mogu niti na vrijeme na sat doći!

Ja sam imala ruke na trbuhu, i pokušala sam staviti, bolesni izraz lica. Alexz je odlučila govoriti.

Ispričavamo se gospođo profesorice“govorila je najmekšim glasom koji ima „ali
Vanessi
“namjerno mi se obratila mojim poslovnim imenom „je bilo zlo…cijeli dan ju muči glava i trbuh, vjerojatno je jela nešto otrovno…
Ja sam malo zajecala, te pravila se kao da mi je skoro ispala suza.
Nell, koja je već odavno sjedila na svom mjestu u zadnjoj klupi, suzdržavala se da ne pukne od smijeha. Obje smo već prošle to na gotovo svim satovima na kojima smo kasnile!

Gđice Halloween…i Malfoy…Mislite li da sam ja…“malo je zastala, te pojačala glas „tako GLUPA?“ Oh ne. Ne opet. Napad bijesa zbog njenog bivšeg muža. Alexandra je uzdahnula, a ja sam opet pokušala odglumit svoju ulogu.

Ali gospođo profesor“opet ja ulizica „meni je stvarno…jako…loše“rekla sam, ali takvim glasom, da bi mi čak i McGonagallica trebala povjerovati!

Gđice Malfoy, pogledajte se! Znojni ste i crveni od trčanja! Ako vam je toliko bilo zlo, zar biste trčali? A i osim toga, čudim se vama gospođice Halloween, zar vi zbilja mislite da ja ne znam Oklumirati?“rekla je ljutim glasom, već sva crvena u licu. Gotovo je. Gotovo. Slijedi kazna….

E pa, gospodo draga, slijedi vam kazna!“rekla je mašući prstom. Uzdahnule smo. Nije imalo smisla da više glumimo.

Tri mjeseca svakog petka kod mene u kabinet u 16:00h“rekla je ljuto, te sjela za svoj učiteljski stol. Alexz i ja smo se pogledale. Misli li to ona ozbiljno, ili...?

Da....misli ozbiljno...E, pa to je bilo previše!

E pa, učiteljice nije fer!“rekla joj je Alexandra, te joj zalupila treskom svoje torbe ispred nosa.

Da učiteljice! Da smo Gryffindori, ne bismo dobili niti 3 dana kazne, a kamoli 3 mjeseca!“rekla sam ja te prekrižila rukama, sa glasom gađenja. Pokušavala sam nas izvući sa Gryffindorima.

4 mjeseca!“zaderala se McGonagallova, te smo se nas dvije još više razbjesnile.
Uskoro su počela vrijeđanja, poput „Glupačo jedna glupava profesorska“ i „Kurvo bezobrazna“ a kazne su se mijenjale na 3 i 4 godine…

Napokon je zvonilo, pa smo izašle iz učionice. Na hodniku nas je sustigla Nell.

De vi ste lude!“rekla je Nell u naletu zaraznog smijeha. Nije se mogla prestati smijati.

Zovi nas Luđun!“viknule smo ja i Alex u isti glas, te smo se sve tri dobile groznicu smijanja, te požurile na sat da opet ne zakasnimo…
****************************************************************************************
Awwwwwwwwwwwwwwww!!
Eto...naišla na malo vremena da napišem post....tj. eto....nešto me inspiriralo....lol
Da objasnim neke stvari...

1.)Luđun-to vam je poštapalica u našem razzu....kada netko kaže: De lud si, ti mu moraš odgovorit: Ma zovi me Luđun, ili, Pa normalno, kada sam Luđun....
itd...ma znate da mi nismo normalan razz...lol
2.) McGonagalica-mah....bilo mi malo dosadno....ju know, ovo da ima muža mi se svidjelo...lol....pa onda....ovak mi je kul...slobodno mi kažite ak vam to ide na živce....:)
3.) Oprostite što se ne spominjete svi*sry sry*
Naprosto....imam previše likova....zaista previše...Ne mogu ih sve spomenuti u svakom postu...pa ću ovako, u jednom će se postu spominjati ovi, a u drugom, drugi, itd....Starz mi je rekao da sam u prvom postu previše likova nabacala....lol
4.)Zamijenila sam Lus sa Alexz....što ja znam...slučajno sam dok sam pisala post, zaboravila da imam nju kao Lus a već sam cijeli post napisala kao Alexz, a onda mi sinulo: "Ma zakaj ja ne bih umjesto Lus imala Alexz?" i et...ja pametna....lol
5.)Stavila sam Nessu da bude Slytherin, jer će ova curka biti zlaaaaa.....lol
6.)Box je još u izradi....budem si i popravila malo opis....lol lol
7.) Nadam se da ste uživali i tražim iskrene komove....ali ne one: "Super blog, navrati" nego iskrene, i samo iskrene.....
lol

ajde gibam sada...
bubim vas sve....
Vaša Nessa....

- 00:26 - .Give me... (113) - ...a... - ..life!!

ponedjeljak, 22.12.2008.

For something I can smile...For something I can die...For something I can live too, but the only reason for it, is you...=)

„Draaaaaacooooo!!! Idiote jedan glupi, smotani i kretenski!!! Ubit ću te gade pokvareni, marš u dupe Merlinovo!!!“derala sam se na svog dvominutno mlađeg brata nasred kolodvora King's Cross. On se samo smijao mojoj sovi, pokazujući na nju prstom, pokazujući svoje ružne bijele zube, tim osmijehom.
„Ha ha! Sada će tvoja sova doista znati zašto se zove Uška!“derao se svojim idiotskim glasom, te je u grkljan moje sove stavio prah „Velike uši“, nedavno kupljen u Weasleyevim čarozezama. Mojoj sovi su istog trenutka počele rasti dvo-kilometarske uši. Neki bezjaci su se začudili, i prstom pokazivali na moju sovu, dok su drugi govorili da je to neka predstava koju organizirava kolodvor. Bila sam toliko ljuta na Draca da sam mu doista mogla slomiti obje ruke…ne u metafori.
„Draaaaaco!!! Glupi majmune neobrazovni i glupi koji je izašao iz limenke Coca-Cole jer je u trgovini vilenjaka bio preružan, jesi li ti normalan???!“. Ne, nije. To je bio problem. Zbog toga sam mu se odlučila osvetiti. Sigurnim sam koracima sjela za klupu, pored nekog srednjovječnog gospodina koji je bio sav crven u licu, te su mu padale kapi znoja, dok je nešto slušao preko mobitela, i derao se. Brzim i nepokretnim pokretom uzela sam paketić, zamotan smeđim selotejpom, te prišla Dracovoj sovi.
„Sada će tvoja Narkomanka zaista shvatit što to znači biti…“rekla sam tiho, ali dovoljno glasno da me on može čuti.
„Ali moja sova se ne zove Narkomanka!“rekao je te mi prišao. Ali prekasno. Već sam sav BIJELI prah stavila u sovin kljun.
-Nessaaaaaaa!!! Jesi li ti normalna?!-derao se, te me odmaknuo od sove, ali prekasno. Njegova sova je već počela plesati Polku, te pričati Francuski. Nasmijala sam se sebi u bradu. Nije oduvijek tako bilo…zapravo, samo jednom ovako nije bilo…

//Flashback//
„Dlacko, hvaja ti!“rekla sam bratu kad mi je dao sličicu od čokoladnih žaba na Taylora Flitwicka…baš onu koja mi je nedostajala.
„Nema na čemu!“rekao je, te mi se osmjehnuo. Tata se okrenuo. Potrljao mu je glavu, te mu rekao nešto u stilu:
-E to je moj sin!-
Mama se samo nasmiješila. Vozili smo se u letećem autu prema kolodvoru King's Cross. Draco i ja nismo mogli spavat cijelu noć. Napokon ćemo stići u školu Hogwarts u koju su išli svi naši pretci.
„Tata, tata, a što je to Rawenclav?“upitala sam tatu. On se samo nasmiješio.
„To ti je jedan dom za mudre. Osnovao ga je čovjek koji se tako prezivao. Tamo idu svi koji su mudri i vole učiti. Ali to ti govorim već 30. put“rekao je, te je okrenuo volanom, kako bi zaokrenuo sljedeći zavoj.
„A tata, tata, hoćemo li mi pripasti Slytherinu?-upitao je Draco. Otac uzdahne, ali ipak odgovori:
„Pa, naravno da ćete tamo pripasti! Ako ne pripadnete, ja vas se odričem“rekao je Lucius ozbiljnim tonom. Mama je sve to htjela pretvorit u šalu.
„A ja vas se odričem ako budete Dumbledoreu postavili dinamit na stolicu! Kakvi ste, ne bih se začudila…“rekla je, te je uspjela Dracu oduči pažnju i nasmijati ga. Ali ne i meni.
„Tata, tata, a što ako ja pripadnem….Gry…gry…Gryffindoru?“upitala sam, mucajući oca.
„Lola, nemoj to ni spominjati! Vidjet ćeš, sve će biti u redu. Pripast ćeš Slytherinu, jer imaš Malfoyevu krv. Nemoj se ti meni ništa brinuti Lola…“rekao je, te mi uputio osmjeh. Više nije bilo šanse da razgovaramo o tome. Povjerovala sam mu. Bila sam sigurnija u to, nego išta u bilo što u svijetu…
//End of Flashback//

Mrzila sam praznike. Zato sam voljela ići u Hogwarts. Nosila sam svoj kufer, i sovu, te ušla u vlak poznatog Hogwarts-expresa. Prolazila sam kroz vagon. Nevjerojatno! Zašto svake godine prvašići zauzimaju sve vagone, a u svakom kupeu je samo jedno dijete?
Oh, hvala Bogu! Napokon sam našla neki prazan. Neuredno sam bacila stvari na pod, te legla na klupicu. Od umora, su mi se počele sklapati oči…a tada su, navrla sjećanja…dobro poznata sjećanja…
//Flashback//
„Draco, Draco, ovaj je gotovo prazan!“rekla sam, te pokazala na kupe prstom svom bratu. On se odvažio, te je nosio i moj i svoj kovčeg. Ja sam nosila obje sove u krletci. Pokucali smo na vrata, te ih malo odškrinuli.
„Oprosti, smijemo li se tu smjestiti?“ upitao je Draco, govoreći djevojčicama koje su vjerojatno također išle u prvi razred.
„Ovaj, naravno!“ rekla je lijepa djevojčica, sa plavim kovrčama od kose. Druga se nasmiješila, te je nastavila čitati knjigu: Povijest Hogwartsa.
„Čitaš Povijest Hogwartsa? Ja sam ju već pročitala tri puta. Jesi li znala da je u Velikoj dvorani začaran strop?“upitala sam sramežljivu djevojčicu. Ona je odvojila pogled od knjige, te je nasmiješeno odgovorila.
„Da, a si pročitala ono o Slytherinu na 10283 strani?“upitala je. Ja sam mahnula rukom.
„Naravno da jesam“. odgovorila sam joj. „Ja sam Nessa. A ti si?“, rekla sam, te joj pružila ruku. Djevojčica mi je također pruži.
„Ja sam Niccolete Granger.“ Rekla je.
„a ja sam Lucinda Lockhart. Vi ste pretpostavljam Malfoyevi?“ upitala je druga djevojčica, sa kovrčama, te se nasmiješila Dracu. Draco joj je kimnuo. Odjednom je još netko pokucao. Svi četvoro smo brzinom svjetlosti pogledali prema vratima. Na njima se nabijalo još 4 djevojčice. Polako su odškrinuli vrata.
„Ispričavamo se, vlak samo što nije krenuo, a mi još nismo našli kupe. Možemo li biti u vašem?“ rekla je još jedna plavuša, sa prelijepim plavim očima. Pogledala sam djevojčicu sa imenom Lus, upitnim pogledom. Napokon, ona je ipak prva bila u ovom kupeu, i na njoj je da odluči hoće li ikoga primiti u kupe. Lus se nasmiješila.
„Pa naravno! Što nas je više, to bolje!“rekla je svojim ushićenim glasom. Nasmiješila sam joj se.
Četiri djevojčice su sjele, i svaka se počela predstavljati. Ona koja je bila prva ušla, zvala se Nell, a shvatila sam da su one dvije iza nje bile lude sestre, Norrah i Vick, a iza njih…bila je djevojčica prelijepih plavih očiju, i zvala se Sihaja. Svi smo se bili raspričali, i gađali čokoladnim žabama. Tada sam ustala. Vlak je već odavno bio krenuo.
„Ispričavam se, trebam na wc“rekla sam, te sam krenula prema vratima kupea. Netko se brzo stvorio kraj mene.
„Hei, mogu sa tobom? Malo mi je mučno ovdje i zagušljivo“ rekla je Lus. Nasmiješila sam se.
„Ako hoćeš, slobodno“ rekla sam i slegnula ramenima.
Krenule smo. Prolazili smo raznim kupeima. Pored jednog smo samo malo zastale.
„Pssst…vidiš onog dječaka, ondje? Onaj crnokosi! Znaš li tko je on?“upitala je sa glasom, glasnoće vjetra, te tako zvonkim i lijepim. Pogledala sam. Ondje je sjedio štrkljav dječak, koji nije mogao imati više od 11 godina, crne boje kose, boje ugljena, i lijepe zelene oči…
„Što je sa njim?“upitala sam. Lus me gledala kao da sam pala sa Marsa. Kada se uvjerila da ju ne zezam, onda je rekla:
„To ti je Potter, Harry Potter. Poznat je po tome, neki govore, zato jer je uništio Crnog maga, tako mi je makar otac rekao…“govorila je Lus. Pozorno sam ju slušala.
„Crnog maga? Misliš, Vold…“
„Ne spominji njegovo ime! Još uvijek neki govore da je živ, i ne bi mu bilo drago da ga je tako nazvala neka djevojčica, koja još nije ni krenula u školu…neki govore, da bi svakog trena mogao iskočiti iza ugla…“govorila je tiho Lus, te smo taman stigli ispred ženskog wc-a.
„Wow, vidi ovu sličicu! Baš ona koja mi je nedostajala!“rekao je neki muški glas iza nas. Okrenule smo se. Bio je to dječak koji je sigurno išao na 5. ili u najmanju ruku na 6. godinu. Lus mu je prišla.
„Oprosti, molim te, možeš li vratiti tu karticu mojoj prijateljici?“upitala je, vadeći štapić. Gledala sam njegove crte lica. Bio je dosta debeo i jak, po građi. Po licu, nije bilo te šanse da joj popusti.
„Neću. I što ćeš mi učiniti?“upitao je, te počeo grohoto i zlobno smijati. Okrenuo se, i krenuo prema svom kupeu svojim debelim, malim koracima.
„Hm…možda ovo? Flagrate!“rekla je Lus, te je iz njenog štapića izašla plava svijetlost. Dječak je pao na pod i počeo se koprcat od boli, otvorenih usta, i očima punih boli. Brzo smo dotrčale do njega, te je Lus uzela onu sličicu koju mi on nije htio vratiti. Prije nego što smo potrčali prema kupeu, Lus ga je udarila nogom u lice.
„Lus!! Što to radiš!?“upitala sam. Ona se nasmijala.
„Ne brini…ništa što Madam Pomfrey neće izlječiti u 15 minuta…a osim toga, zaslužio je to!“rekla je ponosno, te zamahnula svojom kosom.
„O. Okej onda…a, kakva je bila ona čarolija koju si izvela?“upitala sam ju. Nasmijala se.
„Tu me čaroliju naučio moj otac, prije nekoliko dana. Rekao je, ako me itko bude gnjavio, da samo neka izvedem tu čaroliju. To ti je čarolija da mu izbiju čirevi po tijelu…“govorila je, te čim je to rekla, obje smo ubrzale tempo, i ubrzo stigle odmah do kupea.
Otada smo ja i Lus bile nerazdvojne…i sve sile svijeta, nisu nas mogle razdvojiti….
//End of Flashback//

Weeeeeeeeeeeeeeee! Nessa se vratila! I počela pisati priču ispočetka….
Dakle, ovako…
Neke sam likove izbacila…a to su ovi koji mi se nisu udostojili javljati posteve u ovom vremenu, dok sam bila odsutna, ili ove koji više ne pišu i nema te šanse da će se vratiti.
Svi ostali ste ostali, moram malo urediti boxove(definitivno :-)) i….to bi bilo to.
Nadam se da vam se svidio post…meni se(a mene se ne pita) post ne sviđa…ma znam da se ni vama, ali vi ćete mi lagat i govorit kako je dobar, i bla bla bla(opet kompleksi).
Znam da Nessa nije kao što je nekad bila…ali valjda će se vratiti sa vremenom.
Ovo neće biti kao prva Nessa, kao kada sam tek počela…neće biti djetinjasta niti prvenstveno biti ona glavna. Neće biti ni ova Nessa kakvu sa ju stvorila pred kraj svojih posteva, dakle neće biti opet samo „JA“, nego će radnja(valjda) imat smislenu radnju…dakle, ova Nessa, jednostavno će biti neki oblik mene, ili makar onaj oblik, kakav bih ja htjela biti…
Početak posta sam napisala prije tri mjeseca…a kraj danas. Odlučila sam se vratiti zbog toga jer se i Lus vratila. Baj d vej draga moja, happy godišnjica(obje =)).

iii….mislila sam vam još stvarno puno puno puno toga za reć, ali sam zaboravila…vjerojatno ću se kasno sjetiti, pa više neće imati smisla…xD…ajde, sada vas ostavljam da mi puno komate…xD….
Ajde Pozzdravlja vas vasha Nessica,
Sve vas bubim puuuno…
PuShA!!!

- 13:00 - .Give me... (54) - ...a... - ..life!!

četvrtak, 18.09.2008.

The end for my life...but, look, it's can be a new start!

Najdraži moji hpff-ovci...žao mi je, odustajem od bloga. Zapravo, odustajem od cijelog interneta, ako vam je tako lakše. Biti ću na msn-u, ali vrlo rijetko, tek toliko da sa svima vama ostanem u vezi, jer ste mi svi od početka, pa do kraja bili zbilja super prijatelji. Čitat ću vaše blogove(jer mi se stvarno jako jako jako sviđa kako pišete) i ne bih mogla ne čitati vaše posteve. Zato bih vas molila da mi javljate za posteve, plizzzzz...cry
Razlog?
Razlog, nije škola. To svakako nije. Kod nje mi zbilja dobro ide, makar za sada...
Inspiracija? pa...imam inspiracije za cijelu knjižnicu, pa nije ni to...
Ljenčina sam? To svakako jesam, al ne u ovom slučaju...dalo bi mi se pisat posteve.
Pa u čemu je onda razlog???!
Ovako, internet mi je uništio život! I mrzim ga zbog toga!
Nemojte molim vas ni pomišljati što mi se događa, jer ne znate, a i vjerujte mi, nije vas briga!
Ne želim ga više nikad koristiti, i želim da ga nikad nisam ni dobila to sr*anje!
Ovako....voljela bih da Nessa ostane među likovima. Jer ja sam zadržala zbilja sve likove, i one koji su odustali i oni koji su ostali...pa mislim da bi bilo u redu...ali vi ne morate, što se mene tiče.
Komentirat ću svaki post, obečajem! I davat ću komove onima kojima nedostaju...Stoga, nemojte misliti da ste me se riješili, a ne ne...=)
Možda se i vratim....al ne računajte na to još makar mjesec-dva....
Nadam se vašem razumjevanju...
Vaša Nessa koja vas sve voli i previše....
Posljednji pozdrav...
Sa ljubavlju
Vaša Nessa Tenna Nadja Gelly Allyssa
p.s. allyssu ću nastavit pisat samo zato jer mi je stalo do tog bloga jer nije samo moj...volim ga, i zbilja mi se sviđa...

- 20:33 - .Give me... (70) - ...a... - ..life!!

nedjelja, 07.09.2008.

Hejjo moji hpff-ovci!!!
Dakle, obećani post je došo vamo...Obećano-ispunjeno!
Nije niš spešl kako ja volim, al ok...
Na najzanimljivijem dijelu sam stala, namjerno...xD
I da, molila bih vas da me, samo zamislite da sam u odjeći, a ne u kupaćem...
Nell mi je ukazala na taj bug...=)
Dakle, plz nemojte mislit da sam tamo neka striptizeta koja grli Dumbya i Siriusa, okej?
hvala....xD
a sada ugodno čitanje...
btw., zastala sam na ono dijelu kada me je Dumby upitao da trebam bit među Smrtonošama. Čitajte dalje...=)


-Recimo da pristanem-tu sam odmah u glasu naglasila apsolutno nemoguće, pa sam odlučno nastavila- Tko bi još bio Smrtonoša?-upitala sam, znajući da me Dumbledore nikad ne bi izlagao opasnosti…ne samu. Tu sam se zagrizla za usnu. On je odgađao taj odgovor, pa je ipak nastavio.
-Gđica Lus i Grey-rekao je tromim glasom, te sam se ja okrenula po prostoriji da pogledam gdje su one. Iza hrpice ljudi, koji su se pomakli kako bi prošle dvije prilike, ugledala sam ih. Nikad ih ni ne bih prepoznala. Lus je u ovih nekoliko dana koliko je nisam vidjela, vidno smršavila, a ispod očiju su joj modrim, plavim crtama, ocrtavali golemi podočnjaci, rezultati mnogih neispavanih noći. Nell…pa, ona se popravila, ali vidno bolje. Porasla je za par centimetara, kosa joj je postala zbilja jako svijetlo plava…gotovo nalik na moju…, ali nitko ne može nadmašiti moju boju kose…bila je gotovo bijela. Nelline oči bile su još modrije nego inače, i zacaklile su se kada me je ugledala…za razliku od Lusinih, koje su bile crvene od, vjerojatno mnogo neispavanih noći. Pitala sam se, koji je razlog zašto joj se to dogodilo… Možda odluka koja će morati poništiti sve ono što je obećala svom ocu, ili sama pomisao da će postati Smrtonoša? Nisam znala. Nell se široko osmjehnula, te mi je uputila onaj pogled, čujemo se kasnije. Lus se slabašno osmjehnula, te mi je sramežljivo mahnula. Objema sam uputila najljepši osmjeh koji sam mogla napraviti, ali bojala sam se da je ipak ispao kao neka grimasa… Okrenula sam im leđa, kako bih smislila još jedno pitanje. Nell je ovdje…pa gdje je…? Napravila sam facu prema Dumbledoreu.
-A Starz? I on je jedan koji bi mogao biti špijun-rekla sam, gotovo bezobrazno. Dumbledore se samo nasmijao, očito mišljeći da je to veoma smiješno pitanje.
-Gospodin Skrable je, odmah odbio tu ponudu. Lucius bi odmah znao da je to namještaljka.-rekao je te mi pogledao moje plave oči. Dobro je, znači, još uvijek mogu odustati.
-A, kao, neće im biti čudno da JA želim biti smrtonoša?-upitala sam zajedljivo. On se ponovno nasmijao, što je izgleda vrlo često radio.
-Začudili biste se, ali oni se začudo, tome nadaju-rekao je. Opet sam malo razmislila. Ha-ha…pomislila sam pesimistično. Tko bi se nadao da Malfoyev izrod bude među Smrtonošama? Ja ću vam odgovorit…nitko. Nitko nikad mene ne bi htio nigdje među nečim toliko bitnim…Dumby me vjerojatno vuče za nos, samo kako bih lakše pristala na to.
-A Gia i Izzie?-upitala sam škiljeći na jedno oko. On se okrenuo na peti. Izgledao je poput neke visoke balerine, te sam se na samu tu pomisao, nasmijala sama sebi u bradu.
-Njih nismo ni pitali. Gospođica Snape dobrovoljno želi biti Smrtonoša. Da, da…i ja sam se začudio.-prekinuo me je čim sam htjela nešto komentirati na tu rečenicu. Odlučila sam šutiti preko svoje volje i poslušati što mi ima za reći.
-Dakako, na to ju je prisilio njezin ujak. A Gđica Izzie je također odabrala tu stranu.-rekao je, pomalo se mršteći. Ja sam malo promislila. Čudno. One su mi sve ove godine bile osobe od povjerenja, osobe od prijateljstva…one su znale gotovo sve moje tajne…a sada ću se morati boriti protiv njih. Morat ću? Ništa se ne mora zapravo…ništa osim umrijeti…ponovno sam se zagrizla za usnu, na samu tu pomisao…samo ovaj put sam usnicu zagrizla toliko da mi se gotovo zakrvarila.
-I neće vam biti špijuni?-upitala sam.
-Jok-rekao je Dumbledore. Nešto me nagnulo da se nasmijem na tu riječ. Tada sam ponovno razmislila. Snape…zašto mi je to toliko poznato?
-a…a Derek?-upitala sam. Dumbledore je promijenio izraz lica. Vidno ga je promjenio. Više se nije smiješio kao prije, niti je imao bore na licu od svojeg poznatog osmjeha. Znala sam…bilo je jako loše…jako jako loše…
-Žao mi je, Derek više nije među nama-rekao je, te pogledao u pod. Začuđeno sam ga pogledala.
-Ja poznajem Dereka! On nikad, NIKAD ne bi prešao na stranu Smrtonoša! Možda su ga začarali Imperiusom, pa im se zato pridružio!-rekla sam odbijajući podržati takvu tvrdnju. Čak sam i napravila smiješnu gestu prekriživši ruke na prsima, i oholim pogledom pogledala Dumbya. On me ponovno pogledao, ali ovaj put pogledom žaljenja. Znala sam taj pogled. Veoma loše…
-Naravno da Derek nikad ne bi prešao na stranu Smrtonoša, u tome i jeste problem! Gđice Malfoy, molim vas, nemoj te izgubiti razum nakon što vam ovo kažem-rekao je molićavo.
Podigla sam obrve. Ovome se nisam nadala. Preko svoje volje sam klimnula, iako sam znala da ću zbog toga požaliti. Bilo je više nego loše…grozno…ali mislila sam da sam spremna. Napokon, što može biti gore od «biti i postati Smrtonoša»?
-On se odupro svom ocu, koji ga je želio među Smrtonošama. To je veoma hrabar čin, moram priznati. Ali, Severus ga je…ga je…Nessa, ubio ga je Avadom!-rekao je Dumbledore. Ispred mene je cijeli svijet nestao. Nestao je preslaba riječ. Svijet koji nikad ne bi postojao bez njega je nestao. Krv mi se zaledila. Bila sam, vjerojatno blijeda kao krpa. Mogla sam osjetiti svaki dah u prostoriji, svaki uzdah. Mogla sam vidjeti sve što su ostali pomislili. «ova djevojka je luda». Mogla sam zamisliti kako ONI to doživljavaju. Mogla sam zamisliti što oni misle…ali nisam mogla ni SAMA misliti. Sve mi se zavrtjelo u glavi. Dala bih sve na svijetu da je sudbina uzela mene, a ne njega. Samo ne njega, pomislila sam. Ali zašto plakati? Sve je ionako gotovo…nema povratka…što je najgora stvar. Zašto? Ponovila sam si to pitanje milijun puta u glavi. Nije mi na pamet pala nijedna ideja. Sve oko mene se zavrtilo. Pala sam na koljena, bez obzira koliko je to boljelo, ja to nisam osjetila. U glavi mi se pojavila ta pomisao. Dereka kako odbija biti među Smrtonošama…Snapeovo razočarenje…Snape vadi štapić i gađa Dereka Avadom… Kako je mogao? Svome vlastitom sinu? Ne, ne! Ja u to još uvijek ne vjerujem!
-Gđice Malfoy!-rekao je Dumbledor, koji me je rukama uhvatio oko struka, te me podigao i polegao na kauč.
-Ne diše!-rekao je Dumbledore. Uzeo je svoj štapić, te je izveo nečujnu čaroliju, od koje mi je bilo puno bolje. Pogledala sam ga. U glavi mi se vrtjelo i vidjela sam umjesto jednog, tri Dumbledorea.
-De…Derek…on…on je mrtav?-upitala sam mucajući ga. On je samo nijemo klimnuo glavom. Briznula sam u plač. Vrlo rijetko sam zbilja plakala. On mi je svojim rukama tapkao po leđima…
-No no… nije sve tako sivo…-kada imaš sa nekim otić na pivo, nastavila sam stih. Zbilja ne znam što mi je bilo da mi je takva misao prošla u glavi. Naljutila sam se sama na sebe.
-Ima još.-rekao je Dumbledore. Ja sam ga pogledala. Zar ima još?! Zar je još netko poginuo samo zbog tih glupih Smrtonoša?
-Moramo vas zaštititi jer ste…jer ste nam vrlo važni!-tajanstveno je rekao Dumbledore.
-Nisam ja nikome važna…ja nemam više razloga za život…-zajecala sam. On me prodro svojim plavim očima. I ovo je loše…veoma loše…
-Nadia, molim vas da nakon ovoga što ću vam reći, da mi vjerujete, i da nećete izgubiti razum…-rekao je. Nije mi promaklo to da me nazvao Nadia.... Nitko me u životu tako nije nazvao...Čudno sam ga pogledala, ali ipak klimnula. Ovo je zbilja zbilja loše…
-Ovo vam nisam smio reći ranije, ali mislim da je vrijeme…vi ste........


****
Weiiiiiiiiiii baš je napeto...zar ne?
Naravno da jeste...
hih
Vidi mene sa tim "hih"...sigurno mislite da sam pijana...xD
ajde, uskoro će i novi post....
ovaj put niš ne obečajem, jer imam puno posla u školi...
I da, hvala vam svima koji ste mi čestitali na rođendanu...zbilja sam hepi zbog toga...
Hvala još jednom
Sve vas ljubi i grli
Vaša (iako niš spešl) Special!

- 20:52 - .Give me... (29) - ...a... - ..life!!

subota, 30.08.2008.

Nemoguće...to je samo još jedna riječ iz koje je sve moguće!

Digla sam se iz kreveta. Pogledom sam prešla po sobi. Bila je ista kao kada sam ju ostavila jučer prije spavanja. Čista i uredna, kao i uvijek. Sa još mutnim očima, punim krmelja, otišla sam do kupaonice se umiti. Čim sam se polila hladnom vodom, po mom guštu, spustila sam pogled na svoju pidžamu. Ispod natpisa «Mrzim svoga tatu» stajao je još veći natpis «I on mrzi mene». I mislila sam si da će mi po noći ući u sobu, i prepravit pidžamu. Tako tipično i djetinjasto od njega! Kao da smo djeca u prvom razredu osnovne. No vidjet će on što sam ja njemu postavila u kupaoni! Nasmijala sam se sama sebi u bradu, te sam bacila svoju pidžamu u smeće. Više joj nema svrhe…
Pogledala sam na sat. Već je bilo 08:45 h. Morala sam se požuriti, ako sam mislila stići na doručak. Nabrzaka sam obukla neke mini bijele traperice, i crnu usku majicu, prepravila svoju crnu kapu iz UR-a, počešljala kosu i obukla svoje bijele balerinke, koje su me oduvijek podsjećale na balet na koji sam išla 8 godina. Na samu tu pomisao, izmamio mi se osmjeh na licu. Bio je to samo još jedan pokušaj moje mame da me nauči da mogu biti vješta u bilo čemu. Da, sve dok nisam jednoj curi spalila kosu. Kako god da bilo, obukla sam ih preko svoje volje, te zaškripila vratima svoje sobe dok sam izlazila. Kada sam ušla u hodnik, osjećala sam se kao mrav u divovskom dvorcu. U životu, barem tako mislim, nikad neću naići na veću kuću od ove. Krenula sam prema stubama, te pogladila ogradu. Meni je ta ograda bila simpatična, upravo zato jer je imala drvene glave od djece poznatih čarobnjaka-glumaca. Oduvijek sam maštala da budem jedna od njih, ali otac mi to nikad ne bi dozvolio. Rekao bi mi: Vanessa, već sam ti milijun puta rekao, to ne dolazi u obzir! Jednog ćeš dana, tako mi Merlinove brade, postati poznata ministrica magije, ili pak školovani Vidar! Smrknulo mi se lice od same pomisli moga oca. Zar sam previše tražila? Samo malo glumačke karijere ne bi naškodilo nijednom Ministru, zar ne? Kako god da bilo, sada sam požalila što sam obula balerinke, jer su stepenice bile ukrašene prelijepim baršunastim tepihom, koji je od samog pogleda izgledao tako meko, toplo i ugodno. Nakon par minuta sišla sam na kat, u Dnevni boravak. Oduvijek sam mislila da je to bila prevelika prostorija sa premalo stvari… naravno, tu su bili kožnati crni kaučevi, stakleni radni stolovi, koje su krasile prekrasne keramičke vaze popunjene svježim cvjećem, police popunjene bezbrojnim knjigama, omotane u debele i kožne omote. Sve bi to bilo u redu da tu nije bilo tri TV plazme, koje, koliko se sjećam, nikad nismo koristili. Podragala sam plavu, glatku i lepršavu kosu svoje porculanske lutke, koju sam kupila u Parisu. Već je godinama sjedila na istom mjestu…na niskoj drvenoj polici gdje su stajali i ostali moji mali plišani medvjedići iz djetinjstva. Napokon sam se usudila ući u blagavaonicu. Tja, da ionako neizazivam svog ionako živčanog oca.

Svom snagom sam uspjela otvoriti divovska, pozlaćena vrata, što su vodila u blagavaonicu. Tamo je bio jedan veliki, dugački izrezbareni stol. Iako je bio dugačak svega najmanje 20 metara, za njime je sjedilo samo dvoje ljudi. Na jednom kraju je sjedio moj otac, koji je očito jeo bijela peciva sa nekim namazom, i tobože, krosanom od marmelade, čitajući za stolom Dnevni prorok, prekriženih ruku, dok je mumnjao nešto samo za sebe, naglašavajući svoj stav: «nimalo dobrodošla». Do njega je sjedila moja majka Narcissa, nježno srčući bijelu kavu, i trepćući okicama.
-Dobro jutro-rekla sam radosnim glasom, nadajući se da je poletan. Nisam se osvrnula da pogledam svoga oca koji je «slučajno» kihnuo u mom smjeru, kada sam prošla pored njega.
-Dobro jutro!-rekla je piskutavim glasom Narcissa, te ponovno zavukla glavu u šalicu. Lucius mi naravno nije odgovorio. Dapače, nastavio bez i jedne reakcije zuriti u novine, pokušavajući, ja sam znala, praviti se da me nema. Ja sam tu igru prihvatila, te sam sjela za drugu stranu stola. Nakon samo dvije sekunde, došla mi je naša kućna vila Nancy, te me je pogledala pogledom punim suza. Već sam znala što slijedi…
-Gospodična Šparoga bi?-upitala je drhtavim glasom prestrašena vila, te nastavila:
-Vjerojatno ste na dijeti zbog svog predebelog struka i glupave glave što čini samo ukras na vašem tijelu-rekla je Nancy, te zatvorila oči, kako bi prikrila suze. Točno sam znala tko je odgovoran za ovo. I neću mu biti dužna…napokon, ja nikad ne ostajem dužna, zar ne?
Ljutito sam pogledala Luciusa, te mu uputila ubilački pogled. Vjerojatno je već ušao u kupaonu i vidio moje iznenađenje dobrodošlice. Poklonila sam mu bitch pogled. To je očito primijetila i Narcissa, te ga je pogledala sa prijezirom. Na Luciusovom se licu vidio odraz osmjeha, te kako bi zaklamuflirao svoj smijeh, još je više udubio svoj nos u novine.
-Luciuse, obećao si mi!-rekla je Narcissa ljutito. Lucius više nije mogao suspregnuti smijeh, pa je odustao od toga.
-Nisam-rekao je, ali onda ga je ponovno odao smijeh. Ja sam i dalje gledala u uplakanu Nancy.
-Lucise, molim te! Nemoj to više nikada raditi-rekla je Narcissa, te je pogledala u mene, govoreći mi svojim toplim osmjehom.
-Ma hajde Narcissa, možeš ti i bolje od toga!-rekao je te izašao iz prostorije. Osluškivala sam njegove korake, te sam se okrenula Nancy.
-Jedna kifla sa nutelom je dovoljna. I ako ti nije teško, jedan čaj od jasmina.-rekla sam, te je vila nasmijano otišla, veselim sitnim koracima iz prostorije.
-Oprosti, po cijele dane je ovakav-pravdala se Narcissa kada smo napokon ostale same.
-Ma hajde Nar…mama! Ako sam to trpjela cijeli svoj život, zašto ne bih sada?-odgovorila sam joj. Ona me sneno pogledala, majčinim pogledom, vidljivo očima punih briga.
-Ponosim se tobom, da znaš-rekla je, te nastavila-nego, Gospodar nas je zamolio da ovdje bude sastanak smrtonoša. Bili mogla izaći oko popodneva na dva-tri sata?-upitala me, te me zagrlila. Bila je veoma hladna. Tko i ne bi bio kada je bila toliko mršava?
-Pa, ipak je ovo vaša kuća-rekla sam te se ispravila kada je Nancy došla sam pladnjom krosana i šalice čaja.
Čim sam završila sa doručkom(čitaj: bila sam jela k'o luda), odlučila sam otići do bazena, čisto da si prikratim ta dva-tri sata dosade. Srećom dok sam prolazila u sobu, na nikog nisam naišla…fijuh, koja sreća!, pomislila sam. Nabrzaka sam obukla svoj narančasti kupaći, te zavezala svoj istobojni pareo oko struka. Kada sam poput rajfa, stavila svoje dragocjene crne naočale Dolce Cabanna, i skinula pozlaćenu naruvicu koju mi je Derek poklonio na našem prvom spoju. Nakon što sam uzela dva ručnika(na Avril, moji omiljeni;-), izašla sam na bazen. Dan je bio veoma lijep... i topao. Sunce je zračilo svojom toplinom, da sam odmah požalila što nisam uzela svoju traper šiltericu. Pogledala sam u nebo. Bilo tako vedro i toplo, da sam pomislila da je već 7. ili 8. mjesec. Kada sam napokon sve ostavila na ležaljki od maslinovog drva, legla sam, te se namazala kremom za sunčanje. Spustila sam svoje crne naočale na oči, te sam pokušala prionuti u san. Nakon par minuta, iako se meni činilo kao satima, nešto mi je osvijetlilo pogled. Lijeno sam otvorila sam oči. Ispred mene je stajao, glavom i kljunom, srebrni feniks. Najprije sam pomislila da je sve to nestvarno…da ne postoji…da mi je Sunce udarilo u glavu(vrlo moguće). Ali kada sam nakon deset puta zažmirila očima, i nakon što sam šakama bila trljala oči(čitaj: skoro ih izvadila šakama), zaključila sam da je stvarno. Prvo što mi je palo na pamet, bilo je da je to neki feniks zalutao u naš vrt. Tada sam si rukom lupila u glavu, sa mišlju:
-Feniksi su vrlo rijetke životinje! Ima ih tek nekoliko na svijetu…kakva je mogućnost da je jedan od tih nekoliko zalutao u mom vrtu?!-
Ali tada mi je palo nešto na pamet. Znala sam. To je bio Patronus. Feniks-patronus. Ali jedina osoba koja je imala feniksa za patronusa, sada je mrtva. Sama nikad ne bih niti mogla zamisliti ovakvu situaciju. Ali, možda to nije bio ON. Vjerojatno je neka osoba, dična Potteru, htjela promijeniti svoga patronusa u feniksa? U svakom slučaju, nisam znala. Feniks je odjednom odletio do bazena, i elegantno zaronio. Divila sam se njegovom graciožnošću. Nisam htjela dozvoliti da mi pobjegne. Oprezno, ali brzo, sam se digla i pojurila na bazen, te onako suha, se bacila u njega. Voda je bila iznenađujuće topla, ali nisam imala vremena za razmišljanje o tome. Plivala sam prema feniksu. Tada je on zaronio, te sam ga prateći, također zaronila. Odjednom je on nešto zapjevao, prekrasnom, laganom pjesmom, i iako smo bili pod vodom, mogla sam razabrati svaku pojedinu notu koju je on otpjevao. Iznenada se nešto počelo rušiti. Zapravo, najprije tresti, a onda rušiti. Ogledala sam se oko sebe. Zid za kojim je pjevao feniks, otvorio je mala vrata, kroz koje je on prošao. Pošla sam za njim. Ušla sam u malu, tijesnu prostoriju. Bila je dosta mračna i sitna, da sam u prvi mah osjetila klourstrofobiju. Jedina svjetlost je bila zračila iz feniska. U prvi mah nisam niti shvatila da je to zapravo lift. Ogledala sam se oko sebe. Tek sada sam malo promislila, i shvatila da je sve ovo možda zamka. Nisam se niti zamislila, kada se lift odjednom počeo micati. Zapravo, ako se to uopće može nazvati «micanjem»… mislim da bi prava riječ za to bila tresti. Kako god da bilo, više nema povratka, pomislila sam. Na moje iznenađenje, lift je išao vodoravno, i…jaaaaaaaako brzo. Kada je krenuo normalnom brzinom(čitaj: brzinom munje) počela sam padati, te sam se uhvatila za jednu od šipki. Onda sam shvatila kolika sam blitva! Nisam ponijela svoj štapić! Koja sam glupača… sigurno mi je ostao tamo, među ručnicima. Sada sam bila potpuno bespomoćna i jadna. Ogledala sam se oko sebe. Iako smo jurili brzinom, za koje nije bilo brojke, feniks je nepomično stajao za jednom šipkom. Divila sam se njegovom gracioznošću. Odjednom smo stali. Kada se to dogodilo, ja sam svom snagom udarila u zid od lifta. Jedino što sam tada mogla reći(prostenjati) bilo je «auč». Digla sam se. Patronus je nestao. Vrata lifta su se otvorila, te sam ušla u jedan mračan hodnik, pun prašine i paučina. Bilo mi je jako poznato ovo mjesto. Razmišljala sam, ovdje je sigurno bilo makar milijun ljudskih portreta, prije mnogo godina…ali netko ih je skinuo. Na dnu hodnika već su se počela nadzirati velika baršunasta, izrezbarena vrata, vjerojatno od hrastovine(vidite kako se ja jako puno razumijem u drva, xD). Ušla sam naglo, ne trudeći se da pokucam. Zakročila sam u slabo osvijetljenu prostoriju, koju iako nisam mogla vidjeti, mogla sam osjetiti da je velika i prostrana. U sobi se isticao veliki kamin, što zbog svoje prekrasne keramičke figure, ili zbog toga jer je bio jedina svjetlost u prostoriji, nisam znala. Iako je vani bilo jako toplo, ovdje je bilo ugodno, čak i prohladno. Zbog slabe svjetlosti, nisam niti primijetila da je netko u prostoriji. Ogledala sam se. Mene su okruživali, niti manje, niti više, nego svi članovi Reda Feniksa. Nikad ih zapravo nisam vidjela tko bi to mogao biti. Ali pretpostavila sam da su to oni. Nikada nisam mogla zamisliti ovakav prizor. Prišla mi je tamna prilika, odvojivši se od kruga ljudi, poput vuka koji nerado mora napustiti svoj čopor. Tek kada je stala pedalj od mene, prepoznala sam ju. Pih, kako i se i ne bih prisjećala tog lica, iako izmučenog i ogrebanog, svejedno veoma lijepog. Iako je lice bilo blijedo i hladno, gotovo bezizražajno, mogla sam prepoznat radost na tom licu. Te prodorne plave oči pratile bi me i u snu. Ispred mene je stajao jedan i jedini, Sirius Black.
-Očekivali smo te Nessa-rekao je svojim britanskim naglaskom, svojim prelijepim baršunastim glasom. Sjetno mi se nasmiješio. Uzvratila sam osmjehom, iako, mi je bilo nelagodno pred svim tim ljudima gledati tako u Siriusa. On je uvijek bio tako reći, nekakav idol. Život mu je bio identičan mome. Stoga nas je to povezalo.
-Nessa, preporučujem ti da sjedneš. Ovo će ti biti bolno…ne fizički, već psihički.-poslušala sam ga. Sjela sam na sofu koja je sve zamaglila prašinom kada sam je dotakla. On se na peti okrenuo prema meni.
-Prije svega, imaš li ti u glavi poneko pitanje za mene? Ili za bilo koga iz Reda?-upitao je nehajno, kao da mi je čitao misli. Da, naravno da imam milijun pitanja u umu, ali ionako imamo vremena. Kimnula sam glavom. On se nasmješio.
-Dobro, navedi mi jedno od njih-rekao je, te sam zakolutala očima.
-Dakle, prvo: zašto ste me ovdje doveli?-upitala sam nezainteresiranim glasom kako bih izgledala opušteno. On nije promijenio izraz lica.
-To ćeš saznati za koji trenutak. Dalje?-upitao je, te sam ljutito krenula na drugo pitanje.
-Zašto imate tajni prolaz na MOM bazenu?-upitala sam, naglašavajući riječ mom. Tu se on šeretski nasmijao.
-Pa…trebamo imati malo prostora za špijuniranje sjedišta Smrtonoša. A osim toga, nekad se i turistkinje znaju prošveracat na vašem bazenu-rekao je, te su ga svi u prostoriji mrko pogledali.
-Da, prije nego što moj otac sazna da su bezjaci, pa ih jednim potezom ubije Avadom.-rekla sam sa gađenjem u glasu. Iako ne znam zašto, on se na to toliko naljutio da sam pomislila da će eksplodirati, ali nije. Nastavila sam sa pitanjima.
-Čiji je ono bio patronus?-upitala sam. Sirius je taman htio nešto izustit, kada ga je prekinuo nečiji glas.
-Siriuse, mislim da ću joj to ja objasniti-rekao je meni toliko smiren, toliko vedar, toliko razgovijetan, a opet pomalo strog glas. Naslonjač, koji je dotad bio okrenut prema kaminu, nije bio prazan. Visoka prilika se ustala, i okrenula prema meni.
-Ravnatelju!-rekla sam te mu potrčala u susret. Bilo mi je žao Dumbledoreu reći «ravnatelju», kada on to više nije, ali on će za mene zauvijek ostati kao najbolji ravnatelj Hogwartsa, svih vremena. Zagrlila sam ga tako snažno, da mu je bilo gotovo neugodno pred svim onim ljudima biti sa mnom. Ali mene nije bilo briga. Samo sam ga htjela zagrliti. Kada je prošla minuta, odvojila sam se od njega, te je on popravio svoje polu-mjesečne naočale. Sagnuo se prema meni, da bude moje visine, uhvatio me za ramena, te me ponovno upitao:
-Imaš li me štogod za upitat?-
-Hm…ovo jedno od bilijun i 500 milijardi 54 milijuna 498 tisuća 637 pitanja. Kako to da ste živi?-upitala sam. Tu mi se on posprdački nasmijao.
-Ovako, prvo, sjedni da ti sve objasnim.-rekao je, te sam se protiv svoje volje naslonila na sofu, bez obzira što sam do maloprije ugledala velikog crnog pauka kako gradi mrežu.
-Dakle, sjećaš se toga dana?-upitao me, te sam mu klimnula. Iako je pitanje bilo nepotpuno, znala sam na što misli. Dan njegove «smrti». Slučajno sam bila na kuli i razgovarala sa Lus, sve dok nisam vidjela da se Potter i Dumbledore približavaju na metlama prema kuli. Kada su došli, Potter nam je bez objašnjenja stavio plašt Nevidljivosti, te nas je Dumbledore ukipio. Tada se dogodilo, već znate. On je zastao na sekundu, a onda nastavio.
-Dakle, znaš kada je profesor Snape izrekao Avadu? E, pa…tu smo ga mi malo nadmudrili. Naravno, znaš Weasleyeve čarozeze? Tamo smo bili naručili jedan štapić, baš onakav kakav ima Snape. Postavio sam mu ga večer prije moje «smrti» u njegov kabinet, i uzeo njegov. Zapravo, nisam ja, ali se Minerva dobro našalila dok je bila ondje. Nema veze, nego da nastavim sa pričom. Kada je tog dana Severus izrekao Avadu, pojavio se zeleni bjesak, ali to nije bila prava čarolija…o ne ne! Ja sam se sam bacio sa kule, te pomoću, opet hvala Weasleyvima, letećih čizmama, uspio poletjeti, te ući u kulu. Ispod kule su ljudi iz reda, ostavili mrtvog jelena, koji je bio nalokan Višesokovnim napitkom, bio prerušen u mene. Čarolija je trajala nekoliko sati, dovoljno da Minerva odvuče pozornost svih znatiželjnih, te da nekoliko Aurora iz Reda, odnesu jelena u mrtvačnicu, da me nitko ne vidi kada se ponovno preobrazi u jelena. Tada sam se ja apartirao ovdje.-rekao je Dumbledore, laganim, spokojnim glasom. Ja nisam mogla vjerovati. Slabi je to bio opis onome što sam u tom trenutku doživila, ali nisam imala načina kako da to sama sebi opišem. Progutala sam knedlu.
-A sada mi imamo par obavijesti, i par priča, koje ti moramo ispričati-rekao je Dumbledore, prekidajući mene dok sam ga htjela nešto priupitati. Ne znam zašto, učinilo mi se da je to uradio namjerno. Pokušala sam se praviti da nisam ništa primijetila.
-Dakle, Nessa, obećaj nam da se ni pod koju cijenu nećeš ljutiti, ili bilo što takvo.-rekao je te sam mu klimnula. On je to očito prihvatio kao potvrdan odgovor, pa je nastavio.
-Trebamo špijune među Smrtonošama. Ti bi trebala biti jedna od njih-rekao je. Zaprepastila sam se. Ja Smrtonoša?! Nema šanse! Mah, sigurno se šali…nema te šanse da je na to ozbiljno mislio…zar ne?


***************************************************
Dear blogerovci, još jedan post!
Da nebiste pomislili da sam poginula negdje, ugušivši se palačinkama(sa nutelomwink)...
Jednostavno...pa, okolnosti nisu bile baš najbolje, zar ne?
Post još dugo ne bih objavila da mi Nell nije rekla da mi je super i da ga odmah objavim...hvala tismijeh
Post je prepolovljen...iduću polovicu saznajete za točno *pjeva koračnicu sa tan tan tan ta* tjedan dana!
Hoću aplaus...xD
Nego, zapravo, ne za tjedan dana, nego 7.9. kada je moj rođ! jej
Dakle, sigurno tada, ne brinite...hih
Ovako, ja mislim da je post bezveze(i molim vas, nemojte mi govorit da nije) ali pita se vas..
Napokon, svaki post treba izložit ponekad i kritiku, zar ne?
Ma naravno da se slažete sa mnom...hih
Ajde idem sada...
Želim vam dobar provod u školi, koliko god da je to moguće(čitaj:nemoguće), i svi mi zaradite milju petica, i najbolje želje...hih...al je to otrcano..

Sve vas ljubim i volim
Vaša Nessa

- 17:05 - .Give me... (29) - ...a... - ..life!!

petak, 11.07.2008.

When you have two piece of you're hart, and one is broken...

-Još uvijek ne mogu vjerovati što se dogodilo!-govorila je Lus tihim, prigušenim glasom, dok smo se gurale kroz vlak da nađemo prazan kupe. Bili su svibanjski praznici, iako se nikad prije nisu koristili, profesor Snape je dopustio da se povodom Dracove smrti, učenici mogu vratiti svoji kućama, i prisustvovat na pogrebu. Bila sam mu veoma zahvalna na tome.
-Vjeruj mi, ni ja..-rekla sam pomalo tužna, dok sam se sudarala sa nekolicinom prvašića sa mojom, zbilja velikom, šarenom, torbom. Kada sam bila rekla Lus za Dracovu smrt, naravno, bila je tugovala…ali već nakon dva dana je kao nova…
-Zbilja je lijepo što te napokon vidim-rekla sam veselo gledajući moju best frendicu u oči. Na to mi je ona odgovorila svojim najljepšim osmijehom. Napokon smo naišle na prazan kupe, i napokon odahnule od natezanja sa torbama. Zapravo, kupe nije bio prazan. U njemu je bilo nekolicina, meni veoma dragih ljudi. Pored vrati je sjedila Nic, prekriženih nogu, čitajući neku knjigu. Iako nisam baš uspjela vidjeti pravi naslov, mislim da je pisalo «zašto i kako ubiti ženu»…mislim da su tu knjigu bili reklamirali na televiziji kao jednu od najsmješnijih knjiga u povijesti čovječanstva… pored nje je sjedio Starz, kojem je na krilu bila ležala Nell, koja je čitala Dnevni prorok, dok joj je on gladio kosu. Na suprotnoj strani, sjedile su Gia i Izzie koje su razgovarale, i tu i tamo se na sekundu počele cerekat. Cijela ova scena bila mi je smješna.
-Hello društvo!-rekla je Lus, odlažući svoju šarenu torbu pored Gie. Očito se nije namjeravala gurat između Nic i Starza. Ja sam sjela pored nje.
-bok-rekla su Gia i Izzie u isto vrijeme. Jedine su one u cijeloj prostoriji govorile. Na Lusin pozdrav je Starz odgovorio nerazumnim mumljanjem, Nell je kimnula glavom, a Nic se glasno nasmijala, očito nekoj smiješnoj sceni u knjizi. Svi su izgledali veoma ležerno, osim nas dvije. Odjednom je netko progovorio(naravno, osim Izzie i Gie)
-Ej Nessa, ovdje nešto piše o tvom bratu-rekla je Nell, te je ustala iz zagrljaja Starza, te se okrenula prema meni. Ja sam ju pogledala sa znatiželjom. Tada sam se okrenula prema Lus, i vidjela da ju i ona gleda sa jednakim žarom u očima, baš kao i ja. Bacila sam pogled na naslovnicu. Na njoj je bila velika crno-bijela slika moga brata. Napregnula sam uši, i pozorno počela slušati.
-Dakle, kh kh
Sa žaljenjem vas obavješavamo da je Draco Malfoy, sin Narcisse i Luciusa Malfoya(čistokrvne obitelji) preminuo jučer, u jutarnjim satima. Uzrok smrti je, dakako, neoprostiva kletva Avada Kedavra, koju znaju izvest tek rijetki čarobnjaci. Draco nije imao previše neprijatelja(rekao nam je njegov veoma dobar prijatelj Crabble)-na što je Starz pihnuo nosom- te je veoma vjerojatno da ga je ubila vlastita sestra(govori nam Crabble). Dakle, vjerojatno se pitamo, zašto je njegova sestra, Vanessa Malfoy, htjela počiniti ubojstvo nad njezinim bratom blizancem. Na ovo nam je odgovorio, također njegov, jedan od boljih prijatelja Goyle.
-Uvijek je bila ljubomorna na njega. On je bio lijep
(tu je Nic glasno puhnula nosem), pametan, hrabar, popularan, sve o čemu je ona mogla sanjati. Također, ona je često pokazivala svoju mržnju i pred ostalim učenicima. Jedina osoba koja je njega mrzila je bila ona.
No dobro, ali zbog čega je do svega toga došlo? Odlučila sam upitati njegove roditelje, malo pobliže o toj temi. Oni su bili, naravno, sve u suzama, i plakali nad njihovim sinem. Ali, njihova majka nije bila u stanju govoriti, pa smo pitali njihovog oca, tj. Luciusa Malfoya za mišljenje.
-Nikad ju nismo razumjeli. Voljeli smo ju veoma jako-
na što sam ja nečujno pihnula-oduvijek smo ju samo mazili, i pokazivali da su nam oni sve na svijetu…ali ona je oduvijek bila drugačija! Ništa nije htjela dijeliti, mrzila ga je od početka Hogwartsa, i uvijek ga javno sramotila.
Malfoyevi su naravno bili jedni od najimućnijih obitelji, te su odlučili napraviti veoma raskošan pogreb, za njihova sina Draca Malfoya. Istragu će voditi mnogi aurori, i veoma se nadamo da će pravda biti zadovoljna!

Tu je Nell prestala čitati. Okrenula se prema meni:
-Koja lažljivica je ta Rita!-rekla je te bacila novine u stranu. Starz se tada počeo kesiti.
-Nije imao puno neprijatelja…ma da…naravno, nije ih imao uopće…samo što bismo nas sedmero trebali napisati knjigu «98764943592571941305715971058156 i jedan razlog, zašto mrziti Draca Malfoya»-rekao je, te me svojim sarkazmom oraspoložio.
-Lijep, pametan, hrabar, sve o onome što je ona mogla sanjati-govorila je Nic, vješto oponašajući Skeetericu dok govori.
-Da je on imao ma trunkicu od tvoje ljepote, pameti i hrabrosti, ovo bih mogla podnijeti…ali ovo…Starz, morati ćemo promjeniti naslov one knjige…sada ju nazovimo: «98764943592571941305715971058156 i dva razloga, zašto mrziti Draca Malfoya»-rekla je Nic ljuto, pa je ponovno svoj nos zabila u knjigu.
-Pazi, ono, ti da si jedina mrzila Draca?! Mislim, hellou, mrzi ga i njegova lutkica sa kojom spava..ali ona ga je mrzila zato jer mu je izlazio smrad iz usta.-govorila je Nell.Gia i Izzie su se praktički tresle od smjeha, ali meni to uopće nije bilo s-m-j-e-š-n-o! vidjela sam da i Lus isto misli…
koliko god mi mrzile Draca, mi ćemo ga voljeti…ma koliko god on bio zao, razmažen, bahat, glup, čkica-pi, i sve, meni će on zauvijek ostati moj jedini brat blizanac, a Lus, kao prva ljubav.
-Znate što me najviše živcira? Što su tebe Nessa prikazali kao opaku negativku. A pazi, tvoji roditelji govore, citiram: Nikad ju nismo razumjeli. Voljeli smo ju veoma jako. oduvijek smo ju samo mazili, i pokazivali da su nam oni sve na svijetu…ali ona je oduvijek bila drugačija! Ništa nije htjela dijeliti, mrzila ga je od početka Hogwartsa, i uvijek ga javno sramotila.
Završava recitat. Mislim, kao da su ti ikad poklonili imalo pažnje.-rekla je Gia, a Izzie je u znaku slaganja, kimala glavom.
-Pa…mama me je oduvijek veoma jako voljela…i moram priznati, čak i više nego Draca…ali Lucius me je mrzio otkad sam se rodila.-rekla sam, te su se svi čudili normali u mom glasu.
-Ja bih crkla da me otac želi ubiti-rekla je Nic, koja se, primijetila sam, naježila. Ja sam joj slegnula ramenima.
-Što je, tu je…izdržat ću kod njih ovih deset dana, pa se vraćam u Hogwarts.-rekla sam, te se upustila u dug razovor sa Lus, koja je, vidjela sam, baš kao i ja, pokušavala odvući pozornost sa sebe, koliko je zapravo bila žalosna za smrti Draca Malfoya.
*********
21:30
*********
Već je bilo dosta kasno. Napokon smo stigli sa vlakom na kolodvor King's Cross. Uputila sam žalosni pogled svima, te su mi svi stali u krug oko mene, te tako je svaki u krugu, po redu, izgovorio po jednu rečenicu, ili dvije.
-Bez brige Nessa, pojaviti ću se na pogrebu…-rekla je Nell, te me zagrlila.
-I ja ću doći, ma koliko mi to teško padalo…-rekao je Starz, koji je također ispustio jednu suzu, baš kao i ja.
-Nas dvije ćemo također doći…nećemo te pustiti samu…-rekle su Gia i Izzie. Obje sam im uputila suosjećajan pogled. Tada mi je prišla Lus.
-Nessa, ja ću, kao i još neki tvoji prijatelji, nadam se, redovito dolaziti u tvoju kuću. Možda ću i koju noć provesti tamo kod tebe…ne mogu ti reći razlog, ali reći ću ti prvom prilikom…-rekla je Lus. Iskreno, ovog trenutka me nije zanimao nikakav razlog! Bolila me briga za to koji je razlog koji će me Lus posjećivati…glavno je da će biti ondje…a to je sve što mi treba…
-Pišite mi..-izgovorila sam još nečujno, još uvijek u Lusinom zagrljaju.
-Svaki dan…-rekla je Lus, toplim, nježnim glasom. Tada smo se odvojile, te sam joj uputila lažan sretan pogled. Tada su svi šest nestali, djelom apartacije. I ja sam, polako dižući uzela dva kovčega, krletku svoje preslatke sove Blacky, te sam izvukla štapić iz svojih uskih, crnih traperica. Namjestila sam svoju crno-bijelu ručnu torbicu na svoje rame, obrišući suze, izvela nečujnu apartaciju. Oduvijek sam bila dobra u njoj…zapravo, bila sam prva koja se sa moje godine uspjela apartirati.
Sva ona bol, napokon je nestala. Iznenada sam se pojavila u mjesečinom obasjanoj ulici, koja je djelovala napušteno, vjerojatno zbog grmlja kupine, dok je desni rub opasivala visoka i uredno podrezana živica. Grane drveća nadvijenog nad uličicu mjestimice su zaklanjale mjesec, tako da je starčevo lice, koji je bio prosio na ulici, svako malo nestajalo i onda se opet pojavljivalo u igri svjetla i sjene. Skrenula sam u lijevo iz uličice, na široki kolni prilaz prema kojemu je zavijala i visoka živica, protežući se u daljinu onkraj impresivnih vratnica od kovana željeza koje su mi se spriječile na putu. Nisam niti usporila, nego sam samo podigla lijevu ruku na svojevrstan pozdrav, prolazeći kroz tamni metal kao da je sačinjen od dima.

Živa ograda od tise prigušavala je zvuk mojih koraka. Iz tmine na kraju ravnog prilaza izronila je lijepa vlastelinska kuća. U njezinim prozorskim oknima, olovnom mrežom razdijeljenima na rombove, treperila je svijetlost, dok je negdje iz mračnog vrta s druge strane živice dopirao žubor vodoskoka. Škripanje šljunka, pod mojim cipelama, pojačao se kada sam pohitala prema ulazu. Vrata su se preda mnom raskrilila, kao da ih je otvorila nevidljiva ruka.
Našla sam se u prostranom raskošno uređenom predvorju čiji je kameni pod prekriven luksuznim sagom. Prošla sam kroz polumračno predvorje pomno praćena pogledima bljedolikih portreta na zidovima, zaustavljajući se tek pred drvenim vratima što su vodila u sljedeću prostoriju. Najprije sam malo oklijevala, a zatim sam pritisnula zlaćanu kvaku.

Primaća je soba bila ispunjena dvoje ljudi, koji su iznenada zašutili, čim sam ja ušla u prostoriju, za dugačkog izrezbarenog stola. Istog trenutka, muškarac obučen u crnu, raskošnu pelerinu, pakosno je ustao, te ljuto odmarširao iz prostorije. Nisam se ništa začudila. Otkad znam za sebe, Lucius me izbjegava. Pogled mi se ponovno zaustavio na stolu. Za njime je sjedila relativno mlada žena za svoje godine, mladolika lica, i prepoznatljive bijelo-zlaćane boje kose. Ustala se od stolice. Čim je to uradila, čuo se veliko struganje, sigurno veoma skupocjenih drvenih stolica o zaglancan pod. Pojurila je prema meni.
-Lolice, toliko si mi nedostajala!-rekla je tapkajući mi u zagrljaju o leđa.
-Mamice, molim te, nemoj me zvati Lola-rekla sam, pokušavajući ne ispasti bezobrazna. Sa širokim me osmjehom pogledala.
-Već sam zaboravila tvoju opsesiju-rekla je kolutajući očima-nego daj da ti to odnesem u tvoju sobu!-rekla je te trznula štapićem, nakon kojih su moji kovčezi odletili raskošnim mramornim stubištem u moju sobu. Narcissa je krenula prva, a ja sam ju pomno pratila. Ona je također imala dugu crnu pelerinu, koju je veoma često nosila. U nekoliko zavoja, primjetila sam da mi nešto pokušava reći, ali bi tada jednostavno zatvorila usta. Odlučila sam prekinuti tišinu.
-I mama? Imaš li me možda sasvim slučajno, nedaj Bože, nešto pitati?-upitala sam tobože nevino, trepkajući očicama.
-Oh, drago mi je što si pitala. Pitala sam se, bili htjela možda provesti ljetne praznike kod nas?-upitala je nehajno, praveći se da nije bitno. Ozbiljno sam ju pogledala.
-Hm…ma naravno!-rekla sam, te me je ona sretno pogledala. Znala sam da bi ona htjela sada poskočiti od sreće, ali se vjerojatno bojala da ju Lucius odnekud nepromatra svaki njen korak. Napokon smo došli na drugi kat, tj. U hodnik koji je bio veoma dugačak. Jedne večeri, dok sam bila mala, u tom hodniku sam brojala prostorije. Na kraju je ispalo 849587 kraljevskih soba(samo na tom katu). Moja je soba bila sedma, jer mi je taj broj, još kao malenoj, bio najdraži broj. Otvorila su se vrata, te su kovčezi spretno prošli u prostoriju, te sam čula zvuk koji je očito označavao da su prasnuli na pod. Elegantnim sam koracima ušla u prostoriju iza Narcisse. Ogledala sam se oko sebe. Ova prostorija je bila velika praktički kao Velika dvorana u Hogwartsu. Oduvijek sam ju pamtila kao takvu. Južni dio sobe bio je prekriven staklom, umjesto zidom, a soba je bila obojena u neutralnu svijetlo plavu boju. Pored moga najbližeg zida, bio je jedan ormar sa policama na kojima su bile same knjige. I to sam jedne večeri bila brojala, te je ispalo oko 54309994 knjige. Police su bile napravljene od tamne hrastovine, te sam oduvijek smatrala da su veoma skupe. Uz sjeverni zid, bio je moj veliki bračni krevet, sa debelim plavim pokrivačem i plavima jastucima. Ostao je netaknut, baš kao što sam ga ostavila. Zurila sam u veličanstven prizor moje sobe. Bila je, iako velika, do vrha ispunjena namještajem, knjigama, igračkama, slikama…sve onoga što me podsjećalo na moje djetinjstvo.
-Lijepo spavaj dušo…doručak ti je u 9 sati! Nemoj kasniti da te Lucius ne bi imao povoda «kažnjavati»-rekla je Narcissa, te na zadnu riječ zamahivala sa dva prsta kao navodnike. Znala sam što to znači. Ako napravim i najmanji krivi pokret, ili će me strpat u Azkaban, ili će me usmrtiti Avadom, ili će me zauvijek potjerati iz ove kuće…nijedno mi nije bilo drago.
-Bez brige Nar…mama, doći ću točno u 9-rekla sam, te mi se posljednji put nasmiješila, i poklopila vrata. Ja sam tada otišla u moju divovsku kupaonicu, i ušla u veliku kadu, za koju bi se moglo reći da je jaccuzy. Ovako veliku kupaonicu, nigdje nisam imala prilike vidjeti. Imala je bež boje pločice, te su na zidovima bile nacrtane neke slike, igrom minijaturnih djelova pločica.Bila sam se pola sata tuširala, a poslije toga oprala zube. Nakon što sam si štapićem osušila kosu, obukla sam crnu pidžamu, sa kratkim rukavima, koju sam specijalno kupila za ovu priliku, na kojoj piše «Mrzim svog tatu». U sekundu sam se bacila u krevet, te nakon te sekunde, makar se meni činilo, potonula sam u dugi san, bez snova....

**********************************
Dakle, ovaj post je posvećen svima koji me čitaju...
Željela bih vam reći da ste veoma moji vjerni čitači, i zbilja ne znam što bih bez vas...
A sada ću vas sve posebno pohvaliti(pročitajte, namučila sam se svakom napraviti originalni opis...xD)
Lucinda-mojoj najboljoj i prvoj prijateljici na hpff-u. Koja je uvijek tu kada mi treba, i uvijek željna novih pustolovina Nesse i njezinog društva. Svima je jako jako draga, i hpff ne bi bio isti bez nje.
Starzu-koji je veoma humorističana i romantična osoba, koja nikad ne bi iznevjerila svog prijatelja.
Nic-osobi koja je veoma pametna i maštovita, i samo svoja i nikad nikog ne bi povrijedila.
Nell-veoma zabavnoj osobi, uvijek željne avanture, i pustolovina...
Gii-koja je originalna, vesela, bez obzira što nosi prezime Snape, draga je, i pametna.
Izzie-koja je ponovno otvorila svoj blog, iako ne kao hp priču, ona će zauvijek ostati u mojoj priči, iako bi trebala biti zla i pokvarena prema Gryffindorima, ona mi je jako dobra prijateljica.
Norrah-veoma smješnoj i dragoj osobi, uvijek spremnoj za akciju, puna ludih ideja, i zamisli.
Sihaja-prelijepoj curi, koja je kćerka Voldemorta, i unatoč tome, ona je u dobrim odnosima sa mnom. U rodu smo si.
Natashi-iako je vrlo malo poznajem, moram priznati da ima predobar način pisanja, i od prvog trenutka kada smo se upoznale, ona je bila željna prijateljstva...
Jesseju-koji još nije napisao prvi post, i unatoč tome, dodala sam ga, i nadam se da će mi koji put i pročitat koji moj post!
Dracu-koja je moja druga polovica, i zbog njega je ova priča uopće nastala.
Dereku-mojoj bezuvjtnoj ljubavi, uvijek spremnoj učiniti sve za mene.


Evo ljudi, mislim da sam vas sve napisala...
Žao mi je što se svi ne spominjete, ali u idućem postu sigurno hoćete...
Žao mi je, ali stvarno nisam znala kako da vas uklopim u ovaj post...
Ok, ja mislim da je to sve...
Sve vas volim i ljubim
Vaša Nessa

- 23:05 - .Give me... (145) - ...a... - ..life!!

utorak, 01.07.2008.

When I think, it is can't be worst, I see in my blog is be a new post....xD

Sjedila sam u čekaonici, na bolničkom krilu Madam Pomfrey…Nije bilo nikoga…svi su bili na balu profesorice McGonagall, te nisu ni znali za onu nesreću sa Lus…jedino je Nic bila kraj mene. Stvarno je super frendica, i uvijek pomaže i kad si u nevolji…sada ne bi mogla ni povjerovati da sam ikada bila u ratu sa njom…naprosto nezamislivo!
-Nessa, što joj se dogodilo?-upitala je Nic tihim šaputom, koji je uništio srednjovjekovnu tišinu.
-Nic, ja zbilja…ne znam! Htjela sam je zamoliti za oprost, a ona se samo odjednom okrenula…i…-tu sam zajecala, i spustila nekoliko suza. Nic mi je prišla, te me je zagrlila.
-No no…neće joj se ništa dogoditi…ja se nadam-rekla je Nic, sa riječima punih nade, koje mi baš i nisu pomagale u ovom trenutku. Tada se čuo cvilež gumenih cipela koji su dopirali iz hodnika. Netko je dolazio…okrenula sam pogled prema zvuku, i vidjela nekoliko prilika kako trče prema nama. Kada su se napokon približili dovoljno da vidim njihova lica, prepoznala sam ih. Bio je to Starz, Nell, Gia i Izzie. A odoiza njih se nalazila puno veća prilika, starija, koja je hodala prema meni ljuta i namrgođena…prepoznala bih to lice i u snu…bio je to Cornelius Fudge.
Najprije su mi Nell, Starz, Gia i Izzie došli u zagrljaj, te su mi uputili milijun i jedno pitanje, a zatim mi je prišao Fudge, te je prepravio svoj prastari crni cilindar.
-Gospođice Malfoy, opet se srećemo-rekao je poslovnim glasom, te glasno zakašljao.
-Očito sudbina ne zna birati ljude za Ministre, zar ne Corneliuse? Ili da kažem, Janko?-rekla sam ljuta. On me je čudno pogledao. Napravio je dva nesigurna koraka prema meni.
-Otkud to znaš?-upitao me je. Ja sam mu pokosno uzvratila pogled.
-Biti kćerka jednog gospodina, koji je u tako reći, «dobrim» odnosima sa Voldemortom(na spomen tog imena, Fudgeu su se zatresle ruke) ima i neke prednosti…kao na primjer, njegova crna knjižica…-rekla sam, te izvukla jednu prastaru knjižicu, sa crnim koricama. Malo sam puhnula u nju, kako bi sišla prašina sa nje.
-Molim? Ukrala si Luciusu crnu knjižicu?-upitao je razočarano. Ja sam mu se samo osmjehnula.
-Ne bih to nazvala krađom…to je više, hm, poklon za moj 16. rođendan…-rekla sam te se Fudge zacrvenio u licu.
-Ne vjerujem ti! Mogla si bilo gdje naći takvu nekakvu knjižicu sa crnim koricama!-rekao je ljuto. Ja sam se glasno nasmijala.
-Ne vjeruješ mi? Hm…dobro. – Rekla sam, te otvorila Crnu knjižicu napola, te počela listati, te tražiti slovo F. Kada sam ga napokon našla, krenula sam pričati
-Ministarstvo će rado zanimati što se dogodilo 1945 kada nisi uhitio svoga brata za pljačku bezjačke banke. Ili možda će ih pak zanimati tvoj odnos, sa Znaš-Već-Kim, ili možda tvoja potajna veza sa bezjakinjom imena Glorya, ili možda zašto je stvarno Leonardo DeCarpini završio u zatvoru, ili-
-Dobro prestani!-zaderao se Fudge, te napravio par glasnih uzdisaja. Starz je Nell uputio čudan pogled, dok je Izzie nešto šapnula Gii.
-Samo sam došao ispitati za ubojstvo, ništa više!-rekao je Fudge ravnodušno. Odjednom mi je pao kamen na srce. Lus je mrtva??! Sve mi se zamaglilo. Pojavila mi se crna slika pred očima. Tada sam nešto osjetila. Čula sam neke sablasne zvukove, koji su me dozivali. Ugledala sam neku bijelu priliku u obliku duha kako mi se približava. Tog trenutka sam shvatila…ja nisam više u stvarnom svijetu



Prilika mi se približavala. Ugledala sam ju…to je bila…to je bila…
-Lus?-upitala sam. Prilika me pogledala.
-Ne, ono, Britney Spears je ovdje-rekla je te smo se obje nasmijale. Pogledala sam ju.
-Lus, zar ti nisi…mrtva?-upitala sam. Ona me pogledala. Čudno me je gledala.
-Naravno da nisam mrtva! Ja sam samo u nesvijesti…Madam Pomfrey mi je dala neki lijek, i rekla je da će čudno djelovati na mene…kao da ću uči u umove, koji su emotivno slabi…-rekla je te mi se nasmiješila.
-Zašto si pomislila da sam mrtva?-upitala je, te nabacila osmjeh na lice.
-Pa, Fudge je rekao da je došao radi ubojstva…ti si jedina na Bolničkom odjelu…pa sam već pomislila na ono najgore..-rekla sam te se ona grohoto nasmijala.
-Mislila si da si me se već riješila?-upitala je, pa smo se obje nasmijale.
-Tko god umro, nije bio na Bolničkom…vidjela bih ga…vjerojatno je umro na nekom drugom mjestu…-rekla je Lus, pa je izblijedio njen osmjeh.
-Nessa, odi natrag, pa ćeš mi reći kada se probudim iz nesvijesti, tko je umro, može?-rekla je te sam joj odgovorila klimanjem glavom. Lus mi se posljednji put nasmiješila, te je pucnula prstima. U taj trenutak sam nestala iz crne slike. Natrag sam se pojavila u prostoriji za čekanje u Bolničkom krilu. Oko mene su bili Nic, Starz, Nell, Izzie i Gia. Digla sam se sa poda. Primijetila sam da ni Fudgea nema. Svi su bili…nekako…ne znam…tužni…kao da su plakali. Jednu je suzu tada ispustila Gia.
-Gia ne moraš plakati! Lus nije umrla-rekla sam. Oni su me čudno pogledali.
-Znamo-rekla je Nic, te ispuhala nos. Svi su me gledali sa sažaljenjem, što sam mrzila.
-Fudge nam je rekao…da je…da je…Draco nađen mrtav!-rekla je Nell, te joj se zasjajiše oči od suza.
-Molim?-upitala sam. Moj Draco…moj jedini brat blizanac…on je mrtav?…tresle su mi se ruke…srce mi je prestalo kucati…nisam ništa osjećala…
-Ali to još nije sve…-rekao je Starz. Pogledala sam ga…zar to još nije sve?
-Nažalost, svi smo osumljičeni…-rekla je Gia.
-A glavni osumljičeni si ti-rekla je Nic, te je pala u plač. Pogledala sam pod. Iz mojih biserno plavih očiju počele su izlaziti kristalne suze…
**********
Iduće jutro
**********
-Još ne mogu vjerovati!-uzviknula je Nell. Koračale smo prema Hogsmeadu, jer je još uvijek bio vikend. Već je bilo veoma toplo, te smo obje obukle kratke crne hlačice, sa sivom majicom, na kojoj je ugrafirana slika od Avril.
-Pričaj mi…kako ću to reći Lus? Ona ga je zbilja voljela, Nell. Bez obzira što on nju i nije poštovao niti išta takvo, ona ga je voljela kakav jest…i kada ju je prevario, željela mu je sve najgore, ali nikad ne smrt…još uvijek ga je voljela…-rekla sam tužno te baljezgala neke riječi koje nisu imale smisla.
-A gdje je Nic?-upitala sam, a Nell me je uhvatila za ruku, jer smo silazili na kamenjar.
-Pa…dobila je Vodene kozice…neka bezječka bolest-rekla je ljuto.
Napokon smo ušle u Hogsmead. On nikada nije bio tužniji…jednostavno, nitko nije bio nasmijan…zato sam se lako uklopila. Krenule smo u kafić «Kod tri metle», te ugledala jednu djevojku kako plače za stolom. Njezina maskara, koje je bilo na kile, izlijevala joj se po cijelom licu. Okrenula je pogled prema meni. Ja sam sa nelagodom pogledala Nell, onim pogledom Brzo-bježmo-odavdje-prije-nego-me-ova-napadne. Ali bilo je prekasno. Bila je to Elbereth. Pakosno je ustala od stola, te mi u prolazu do ulaza šapnula na uho:
-Da Bog da crkla, ti jedna izopačena ubojico!-
Od tih mi se riječi, sledila koža. Sva sam se naježila, te me je Nell uhvatila za ruku, te povela do jednog slobodnog stola.
-Ne slušaj ju!-rekla je ljuto Nell.
Nisam joj ništa rekla na to…zapravo, uopće nisam govorila…jedino što sam rekla jest, kada je došao konobar, naručila sam jednu toplu čokoladu. Kafić je bio gotovo prazan. Jedino je bila jedna grupica šestaša, koja je sjedila na drugom kraju kafića. Odjednom se digla jedna plava djevojka, te mi prišla.
-Jesi li ti sestra od…Draca?-upitala je, što je umiljatije mogla.
-Da jesam-rekla sam, te su mi se u očima ponovno pojavile suze. Ona je očito shvatila što mi se desilo, pa je nastavila govoriti.
-Ja sam Norrah Amelle Lilian Charnel …bila sam prijateljica od tvog brata…moja sućut-rekla je te mi se nasmiješila.
-Kako si znala da je to ona?-upitala je Nell, koja je za to vrijeme bila zauzeta Sudokom koji je već pokušavala riješiti dvije godine.
-Pa…imate iste oči-rekla je Norrah, pa nadodala- i jedne večeri mi je to rekao.
Čudno sam ju pogledala. Ona je očito shvatila na što sam mislila, pa je odmah rekla:
-Ma ne! Ja i on smo bili samo prijatelji…osim toga, ja imam dečka-rekla je, te sam ja sa olakšanjem uzdahnula.
-Nego da vas upoznam, društvo, dođite vamo!-rekla je Norrah, te rukama pokazala svojoj ekipici da se približe. Bilo ih je veoma puno. Najprije mi je prišla jedna djevojka.
-Ja sam Sihaja Riddle…zapravo, znaš me! Ja i ti smo se zajedno igrale kada smo bile male…mi smo rođakinje, ako me se sjećaš…-rekla je te sam ju pogledala u oči.
-Da, sjećam te se…-rekla sam, sjetivši se tih oči. Tada mi je prišao jedan momak.
-Ja sam Jesse Thopson-rekao je te mi pružio ruku. Njega sam isto čudno pogledala. Bilo je nešto u njegovim očima…nekako su bile drugačije od ostalih... po njegovoj sportskoj građi, zaključila sam da je dobar sportaš…Mislim da sam ga već znala…onako iz viđenja…zapravo, znam da bi uvijek ON mijenjao Harrya, kada je falio tragač, pa sam ga poznavala, više iz viđenja…nismo nikada razgovarali…ali mi se činio kao super tip…
-I ja sam Natasha-rekla je vrlo simpatična draga djevojka. Bila je imala veliki osmjeh na svom licu, i očito je bila prijateljski tip.
Da nisam saznala da mi je brat prije manje od 15 sati mrtav, sada bih bila veoma sretna…
**********************************************************
ovako odmah sada da vam kažem, nemojte se ljutit...Draca sam ubila, zato što mislim sa njime napravit jedan zakon zaplet...al sve o tome kasnije...heh
Evo htjela bi se zahvaliti svima...ovo je(tek) moj 14. post...nadam se da sam se popravila od onog 1.og...heh
ma ovaj post mi je onako...jadan...opet mi nema humora...ali pojavit će se...valjda...iako ne mislim da već u sljedećem...xD
A sada ono što moram reć....*radi ljutu facu, namrgodi obrve, i šakom udara jedna u drugu*

LJUDI KAKO MI SE NE USUDITE JAVLJATI ZA POSTEVE?! nečuveno!
Mislim, ja uvijek UVIJEK vama javljam, i to doista nije fer... mislim, ne mislim na vas neke, koji mi ne javite za jedan post...govorim o onima, na koje ja slučajno naletim, i vidim da mi nisu javljali jedno 7-8 posteva!!!
Mislim, već sam ih toliko odbila da uđu u moju priču, da bi vama bilo sve po loju...ljudi, mislim shvatite me, ne mogu ja sve stići...
i da...neke sam ubacila...kao što i sami vidite...al sada stvarno više ne primam likove...jedino ako mi se netko ZBILJA zbilja jako dopadne, pa onda ga budem dodala...heh
ja mislim da je ovo sve...xD
e nije...moram reklamirat...xD
ewo, ovo vam je jedan filmić, koji sam "slučajno" naišla na youtubeu....pogledajte, ja sam crkla od smjeha!




pozz dragi blogerovci...sve vas volim i ljubim...
vaša Nessa...

- 15:21 - .Give me... (54) - ...a... - ..life!!

ponedjeljak, 23.06.2008.

What is the secret of the sleeping princess? Why she can't be happy, all what she need, is the good rest!

-Luc, nemoj plakati! On doista nije vrijedan toga!-govorila sam riječima punih nade i uvjerenja svojoj najboljoj frendici, koja je ispuštala biserno sjajne suze.
-Imaš pravo Nessa, nije vrijedan-kroz plač je izrekla Luc, te rukavima svoje svilene majice obrisala suze. Uzela je svoju prenatrpanu torbu knjiga, te krenula prema dvorcu.
-Čekaj Luc, hoćeš li da ti pomognem sa knjigama?-upitala sam, te pohitala prema njoj.
-Ne treba mi nikakva pomoć…stvarno-ljutito je rekla Luc.
-Ali…-
-Slušaj, ja ne trebam ništa od tebe, razumiješ?! Pa što ako me tvoj brat varao?! Koga je to briga osim mene, zar ne?! Nikoga! Nikoga nije briga što ću zbog toga plakati cijele noći, zato što ću zbog toga zamrziti cijeli svoj život…ali to nikoga nije briga! Znaš zašto, Nessa? Zato što mene nikad NITKO nije volio. Ja niti ne znam što je ljubav! A ti jedno razmaženo derište, nikada to nećeš moći shvatiti!-derala se Luc, te uzela svoju torbu i bijesno krenula prema dvorcu.
-Luc, kako takvo nešto možeš reći?-upitala sam, te ispustila suzu, za koju nikad ne bih pomislila da ću je ispustiti zbog moje najbolje frendice.
-znaš kako mogu?! Lijepo! Ti si jedno malo trooko djevojče, koje misli da je centar svijeta zato jer ju otac ne voli! Pa što?! Moj otac je lud, i završio je na St.Mungu, a mama više nikad neće htjeti razgovarati sa mnom! A znaš li zašto? Jer mi tvoj dragi braco nije muž, ili takvo nešto, kako bi vratila ugled svojoj obitelji! Eto kako ti to mogu reći!-bijesno se zaderala Luc, te se zacrvenila u licu od ljutnje. Još ju nikad nisam vidjela u ovakvom stanju.
-Molim? Luc, mi smo najbolje prijateljice…-
-Jake najbolje frendice!-frknula je Luc.
-Znaš što? Ja mislim da si ti ljuta na mene, samo zbog toga što je meni Draco brat! Pa što onda? Nisam mogla birati tko će mi biti brat!-rekla sam ljuta. Ona je i dalje bivala pakosna.
-Mogla si me barem upozoriti…-
-Upozoriti na što? Da je stalno sa Elberth? Oh, da! Tko ti je to bio ponavljao milijun puta na dan? JA! Tko je jedini ostao uz tebe kada ti se išta dogodi? JA! Jesam li ti odmah rekla što se dogodilo? JESAM! Ti me nemaš za apsolutno ništa okriviti!-zaderala sam se. Znala sam da sam samo pogoršala situaciju. Njoj se opet zasjajiše oči. Ne znam jeli to bilo od suza, ili je to bilo od njenih prelijepih plavih očiju. Okrenula se, i velikim i brzim koracima je napokon ušla u dvorac, bez i jedne jedine riječi.
******
Subota, 31, utakmica sa Hufflepufima
******
-Još ne mogu vjerovati što se dogodilo!-bijesno je rekla Nell. Koračale smo prema Metlobojskom igralištu, u uniformama za utakmicu. Snape nam je ipak dopustio da se održi utakmica, ako bude završila prije osam.
-Ni ja!-rekla sam, te pogladila svoju najdražu metlu Vatrenu munju.
-Luc nije izlazila već dva dana! Profesorica McGonagall mi je rekla da ju boli glava…moš mislit!-ljutito je izvalila Nell, te je svojim novim plavim Reebook tenisicama udarila u zid.
-Što misliš? Hoće li se pojaviti na utakmici?-upitala sam. Krpa za glancanje mi je pala na pod.
-Naravno da hoće! Luc bi svašta propustila u životu…ali metloboj nikad! Pogotovo sada, kada te mrzi, i želi te uništiti pod svaku cijenu-sarkastično je izvalila Nell, te se nasmijala.
-Ha-ha, vidiš kako se smijem-rekla sam pesimističkim glasom. Ja i Nell taman smo ušle u svlačionicu, kada je iz kabineta za kapetana momčadi izašao Harry.
-Vas dvije opet kasnite…-rekao je ljutito.
-Harry, mi stvarno…-započele smo.
-Ne samo da niste dolazile niti na tri probne utakmice ovaj tjedan, nego i kasnite 2 minute na ovu utakmicu.
-hajde Harry, baci nas u zatvor-rekla sam ljuto.
-nisam tako mislio…-rekao je sa nelagodom.
-Naravno da nisi mislio! Mi imamo važnijih svari od tvojih prepucavanja, tko je glavni! Inače, utakmica je mogla počet još prije 15 minuta, da nas nisi sada zaustavio!-rekla sam, te krenula prema izlazu. Primjetila sam da i svi ostali idu za mnom. Vidjela sam da Harry nešto dobacuje Nic preko uha, tipa «tipična Malfoyka» na što ga je ona opalila po ruci. Napokon smo izašli na teren. Na stotine navijača bilo je na navijačkim klupicama, i deralo se i navijalo. Na moje iznenađenje, Luc je bila tamo…na mjestu tragača. Izgledala je skroz čudno. Njezina inače uvijek počešljana i uredna kosa, sada je bila razbarušena, i svezana u rep. Njezine inače bistre, modre oči, sada su bile polu-krvave. Njezino je lice, koje je uvijek sređeno do beskrajnosti, sada bilo razmazano maskarom. Kada sam se uspela na metlu, samo mi je dobacila ubojit pogled, te odvratila. Utakmica je napokon počela. Komentator je bio iz Slytherinskog doma, tj. Starz Skrable, što po meni i nije bio najpametniji potez profesorice McGonagall, koja ga je tu smjestila. Starz nije u nikojem slučaju shvaćao Metloboj, ali bio je dobar prijatelj, pa mu se sve prašta.
-I utakmica je krenula. Evo, naša dva najpoznatija tračara kreću u potragu za Zbrčkom-zaderao se Starz na mikrofon. Čuo se glas profesorice McGonagall koja mu je dovikivala, -Ne tračare, tragače! I ne Zbrčke, nego Zvrčke!-
-Oprostite profesorice, moja greška-ispričao se Starz. Ja ga i nisam previše slušala. Nije mi bilo do toga…pokušala sam se skoncentrirati na loptu…i primijetila sam se da jedan od Hufflepufskih napadača prilazi meni. Lopta je prilazila…kretala je na lijevo…krenula sam za njom…ali, brzim zamahom je ipak skrenula desno.
-Hufflepufi su zabili gooooooool!-zaderao se Starz-10:0 za Hufflepuf. Nell mi je prišla sa metlom.
-Nessa, što se dogodilo? U 6 godina igre sa tobom u Metloboju, ti nikad nisi dobila gol!-rekla je pomalo ljuto.
-Ne brini…neće se više dogoditi…nadam se…-rekla sam ljuta na sebe.
-I ja se nadam-rekla je Nell, te se vratila na svoje mjesto lovice. Starz je i dalje brbljao na mikrofon:
-jooooj, kako je ovo dosadno! Profesorice, moram li ja ovo?-upitao je Starz na mikrofon, te mu je iste sekunde profesorica McGonagall ošinula ubojit pogled.
-Samo šala učiteljice-nasmijao se Starz.
-U svakom slučaju, Nell ide prema golu, uzima loptu..ili kako li se već to zove…i kreće prema golu…ups to sam već rekao..no svejedno…i gađa…i…i čisti promašaj! Oh Nell, što ti se desilo?-upitao je Starz.
Nell se vratila natrag meni.
-Izgleda da nam obijama danas ne ide…-tužno je rekla Nell.
-Aha…-odvratila sam joj.
-Pazi, utakmica nije ni počela, a već gubimo 10:0…-šaputom se oglasila Nell.
-Da…Nell, mislim da je u pitanju psiha… gle ako smo obje povrijeđene, ne možemo se skoncentrirati na metloboj…i imam samo jedan prijedlog…dajmo sve od sebe, i ne dajmo da nas ovo sa Luc uništi-rekla sam te se bacila na loptu, koja je skoro ušla u gol.
-Važi-rekla je te krenula igrati.
Utakmica je završila dva sata kasnije. Ja više nisam primila niti jedan gol, ali je Luc uhvatila zvrčku, pa je rezultat bio 160:170. Jedva smo pobijedili. Svi su bili slavili, naravno, osim mene. Tek sam sada shvaćala da sam zbilja JA razmaženo derište. Kako Luc nisam shvaćala ranije? To zbilja nije bilo fer od mene…još ovo sa Dracom…stvarno mora da je u groznom stanju…odlučila sam joj se ispričati, i pokušati izgladiti stvar. Prilazila sam hodniku na kojem je ona pričala sa nekom Hufflepufkom, koju nisam poznavala. Približavala sam joj se. Čim me je ugledala, rekla je nešto Hufflepufkoj, pa krenula u suprotnom smjeru od mene. Ja sam potrčala prema njoj. Ona je i dalje radila divovske korake prema svojoj spavaonici, mislim.
-Luc, stani!-povikala sam, ali ona se pravila da ne čuje.
-Luc, želim se ispričati!-zaderala sam se. Ona je i dalje koračala prema svlačionici.
-Luc…ja zaista jesam razmaženo trooko malo čudovište, koje doista ne razumije nikog osim sebe! Doista mi je žao, i želim se iskupiti! Sve ću učiniti!-zaderala sam se. Luc je naglo stala. U jednom mahu se okrenula. Vidjela sam da to nije ona. Zapravo, bila je ona, ali joj je lice bilo zamazano maskarom i šminkom, i u očima joj se vidjelo da nije dobro. Po pogledu bih zaključila da će se svakog trenutka srušiti u nesvijest. Nisam mogla vjerovati prizoru. Teško je disala. Prilazila mi je.
-Mislim…da ti…opraštam…-rekla je, te se srušila na pod. Potrčala sam prema njoj. Brzo sam joj pogledala puls. Nije ga bilo. Luc je umirala…i za sve sam ja bila kriva.
-Luc…ne! Nemoj molim te! Molim te, nemoj umrijeti! Trebam te, ne mogu živjeti bez tebe!-derala sam se…ali me nitko nije mogao čuti. Vidjela sam jednu crnu priliku iza ugla hodnika, kojoj su očito ispale knjige, pa ih je spremala natrag u torbu.
-Je li itko ovdje?-derala sam se.
-Nessa, ja sam! Što se dogodilo?-vidjela sam crnu priliku koja je trčala prema meni. Sada sam je prepoznala…bila je to Nic.
-Nic, brzo zovi Madam Pomfrey! Luc se srušila na pod! Molim te požuri-plačući sam se derala, te je Nic ispustila torbu, i najbrže što je mogla, potrči prema bolničkom krilu.

Eto moji najdraži hpff-ovci, evo vam postek koji ste toliko dugo čekali…ljudi, bolesna sam, pa mi i nije ispao onako kako sam željela…=)
Ma evo…ja sam zadovoljna….ali na vama je da mi kažete kritike, koje ću ja spremno dočekati…LoLek
Ne spominjete se svi…ali hoćete…=-)
Evo, sada će biti češći postevi na mom hpff-u..obečajem…
iiiii…mislim da je to to….
Sve vas volim i ljubim
Vaša Nessa

- 13:17 - .Give me... (63) - ...a... - ..life!!

četvrtak, 05.06.2008.

You love just me, the true love are we...

Ljudi, ovo je malo tužniji post, i zato unaprijed vam kažem da neće biti previše humora, kako ja volim...
Nadam se da vam se sviđa...a sada pročitajte!!!


Krenula sam na doručak, u svojoj bijeloj majici na vezanje i bijelim širokim hlačama i kričavo-zelenim starkama. U sobi sam se mučila pola sata da obujem narančaste, no kada sam uspjela, vidjela sam ove prekrasne zelene, pa sam opet izgubila pola sata, da ove obujem. Sjela sam za stol u Velikoj dvorani, te uzela prepečenac i putar od žohara, te primijetila da netko sjeda kraj mene. Ogledala sam se. To su bile Nic i Nell. Obje su sjele svaka sa moje druge strane, te odmah počele:
-Ne znam a ti?-rekla je Nic sa smiješkom, te čučnula na stolac, prekrižujući noge.
-Hm…ma znaš ti već sa kim ću ići-veselo je rekla Nell.
-Kako sam danas sva glupava…kako sam mogla zaboraviti…-viknula je Nic, te se šakom počela udarati u glavu.
-da, još mi nisi odgovorila, sa kim ćeš ti ići?-ponovo je upitala Nell
Kada sam ispustila nož koji je lupio u staklenu posudu za kruh, obje su se trgnule i pogledale me, kao da me vide prvi put u životu.
-Nemoj mi reći da još ne znaš!-rekla je Nic ljutito.
-Da ne znam što?!-upitala sam ja još ljuće. Obje su prasnule u smijeh i smijale se, sve dok nas Slytherinski stol nije počeo gledati, da se nije možda netko udavio.
-Ona stvarno nema pojma…-započela je Nic.
-Ajmo joj onda reći-dovršila je Nell.
Obje su ispod rukava podigle pergament. Nell je podigla dva, te je jedan dala meni. Na njemu je pisalo:

Dragi učeniku/ce 6. godine Hogwartsa!
Pozvani ste na bal koji će se održati ovaj vikend, tj. Ovu subotu 31. , u 20:00 h
Razlog tome je od učiteljice McGonagall rođendan ………-tu su pisale neke brojke, sa makar milijun znamenki
Te smo joj odlučili napraviti jedan veći poklon od nas. Obavezno je ponijeti svečanu pelerinu i ovu pozivnicu. Ponavljamo pozvani su samo učenici sa 6.godine ili ako ih netko pozove sa 6.godine, i mlađi.
Obavezno doći ako mislite proći Hogwarts
Vaš Snape

-Čekajte, mi baš moramo doći tamo?-upitala sam razočarano.
-Ne, ne moraš ako misliš više nikad ne vidjeti Hogwarts-smireno odgovori Nell. Bila sam gledala u svoj prazni tanjur, ponavljajući datum…31…31…bilo mi je poznato…
-Nell, imam osjećaj, da 31 već nešto imam jako važno-rekla sam udarajući se rukom o glavu.
-Naravno da imaš! Ne mogu vjerovati da ti je trebalo toliko vremena da se sjetiš…-ljuto mi je dobacila Nell.
-Čekaj meni još uvijek nije jasno…što imamo 31?-upitala sam. Tada se Luc digla od Hufflepufskog stola. Pogledala sam u nju. Tada sam se sjetila!
-Utakmica sa Hufflepufima!-rekla sam sjetno.
-Halleluja-sarkastično šapne Nell. Gledala sam ju još nekoliko sekundi.
-A kako ćemo onda doći na taj «bal»? što ćemo moći izostati?-upitala sam nadajući se.
-Neeee…Snapea je baš briga za našu utakmicu…jasno je rekao: gđice Grey, mene ne interesira vaše opravdanje, a pogotovo ne neka utakmica! Neka vam bude jasno da morate biti u Velikoj dvorani u 20:00h!-derala se Nell oponašajući Snapeov glas, te nadodala
-Još mi je oduzeo 50 bodova, jer sam mu oduzimala njegovo «dragocjeno» vrijeme-
Tu se Nic slatko nasmijala. Imala je prelijepu bijelu nakošenu kapu, koju sam i ja imala prošle godine, dok mi nije došao moj «dragi brat» i ubacio mi unutra jaja i čokolade. Kada smo već kod Draca, primijetila sam da se počeo družiti sa nekom darkericom Elisabeth. Ja sam ju uvijek zvala Ely, što ju je nekad živciralo, a nekad se smijala tome. Uglavnom Ely je bila Slytherinka koju je opsjedao duh Voldemorta, i vjerujem da je već među Smrtonošama. Primijetila sam da i sada sjede zajedno. Rekla sam to Luc, a ona je na to odgovorila:
-Nessa, što tebi sve pada napamet! Oni su samo prijatelji…-odzvonjavale su mi Lucindine riječi. Jaki prijatelji! Draco je pored Ely pričao kao sa nekom princezom. Trgnula sam se kada sam primijetila Starza kod našeg stola. On i Nell u nečemu su razgovarali. Ubacila sam se u razgovor.
-People, kada imamo OOMS?-upitala sam. Oboje su me mrko pogledali. Očito sam ih prekinula u nečemu.
-Za minuticu-odgovorio je ipak Starz, već tonom «odmakni-se-više-i-daj-nam-malo-mira»
-Vidimo se tamo-rekla sam ljuta na sebe, što dosađujem ljudima oko sebe. Potrčala sam niz hodnik, te se sudarila u neku osobu. Iz moje maslinaste torbe ispala su sva pera i neke knjige. Pogledala sam osobu. Nasmiješila joj se. Osjetila sam taj miris koji sam obožavala.
-Derek! I ti ideš na OOMS-rekla sam ushićeno kao neka glupava plavuša…pa naravno da Slytherinci i Gryffindori OOMS imaju zajedno…to je prvo što sam uočila na rasporedu na početku školske godine.
-Da…drago mi je što sam se sudario sa tobom-rekao je veselo, te mi se nasmiješio. Ja sam uzvratila osmjeh, te spremila zadnju knjigu koja mi je ispala iz torbe. Kada sam ju spremila oboje smo krenuli prema učionici od OOMS-a. Već pred vratima sam mogla vidjeti nekoliko učenika kako razgovaraju. Krenula sam otvoriti vrata, te se onda sjetila:
-Ajme, skoro sam zaboravila! Otkad smo dobili novog učitelja, učionica se promijenila. Sada je na drugom katu-rekla sam udarajući rukom u čelo. Taman sam krenula prema izlazu iz hodnika, te ugledala Dereka kako još tamo gleda u vrata.
-Derek! Što ti je?-upitala sam. On me je pogledao u moje plavo-sive oči zbunjenije nego ikad prije.
-Ako su promijenili učionicu, kako onda može biti učenika u ovoj?-upitao je te opet pogledao u vrata. Vidi fakat. Sada sam se i ja zagledala u vrata. Pogledala sam u Dereka, koji je tada pogledao u mene. Oboje smo izvadili štapiće, te pogledali u kvaku. Brojili smo u sebi do tri. Jedan…dva…triiiiiiiii! Bum, tras, otvorili smo vrata koja su udarala u zid, te ušli u učionicu. Nisam mogla vjerovati prizoru. Ispred mene je bio Draco…moj brat Draco, kojemu je inače plava, gotovo bijela, kosa, sada je bila sva raščupana, i kuštrava. Njegove inače blijedo ružičaste usne, sada su poprimile boju crnog ruža. Kraj njega je bila djevojka…crne kose i crnih traperica i majice. Primijetila sam da je imala pola lica obojano maskarom i crnom olovkom. Znala sam tko je to…bila je to Ely…grozna Ely…
-Ne mogu vjerovati!-plačući sam viknula, te odjurila iz učionice trčeći. Dok sam trčala čula sam kako se Derek dere na Draca, i kako mu očitava lekciju. Ja sam samo trčala. Nisam znala gdje…možda u ženski wc…ali tu sam ideju odmah otpisala kada sam se sjetila Plačljive Martle… sada mi je zbilja trebala potpora od Luc… Luc? Majko moja, u ovom trenutku, se nisam ni sjetila Luc! Što ću joj reći za Draca?! Hoće li mi vjerovati? Naravno da hoće... bez obzira koliko ona voljela Draca…ali što će joj Draco reći? Vjerojatno da sam ja ljubomorna koza koja je ljubomorna na njihovu vezu…nisam mogla ne misliti na to. Tada sam se opet sjetila. Ja moram na OOMS…totalno sam zaboravila prvo predavanje od našeg novog učitelja Lupina, koliko se sjećam. Brzo sam odjurila u učionicu, brišući suze, i sjednem kraj Izzie. Ona me mlako pogledala, te mi približila usne mojim ušima, i šapne:
-Što je bilo?-
-Ništa…šmrc…stvarno ništa…šmrc…valjda neka alergija-rekla sam opravdavajući se, ali mi je tada ispala jedna suza, koja je klizila niz moje tople obraze.
-Ne možeš meni lagati…-šapnula je Izzie. Tada nas je profesor Lupin ugledao. Najprije je ugledao Izzie, pa onda mene.
-Gospođice Malfoy, nije vam dobro?-upitao je, te udario u svoju pelerinu, iz koje je tada izašlo pola kile prašine…ne bih se začudila da sam ugledala nekog pauka ili zmiju kako mu izlazi iz tog prastarjelog kaputa.
-Ne…šmrc…sve je u redu…šmrc…samo imam neku alergiju-rekla sam što tišim glasom da me ne bi cijeli razred čuo..ali čuo me je…i opaki Slytherinci su mi se smijali, i glumili me dok plačem.
-zbilja je sve u redu sa vama?-upitao je još mekše. Da mi ovo nije jedan od najtežih trenutaka u životu, sada bih bila sretna što imam ovakvog učitelja…ali ne sada..
-Ne stvarno…šmrc…-rekla sam brišući nos sa mirišljavom maramicom.
-Ako vam je zbilja dobro, nemojte mi više nikad, nikad kasniti na sat, pogotovo ne, 30 minuta-rekao je opet što je mekše mogao. Nisam mogla vjerovati da itko ima tako smiren glas.
-bez brige, neću-rekla sam, te sjela natrag kraj Izzie. Starz i Nell, koji su sjedili ispred mene pogledali su me, te počeli ispitivati:
-Što je bilo?
-Zašto plačeš?
-Molim te, reci nam!
-Samo ti želimo pomoći…
Ja sam ih samo gledala, te su mi zasuzile oči, i opet sam plakala. Nic je očito čula moje jecaje, te se pridružila Starzu i Nell u ispitivanju. Kada sam im napokon rekla, da im neću reći, ako se i druga osoba ne složi da vam smijem reći-to je naravno bila Luc- tek onda im smijem reći. Tada su pogledali u Izzie, koja im je klimala glavom, onim pogledom, rekla-bih-vam-ali-ni-ja-ne-znam. Profesor Lupin je bio odličan učitelj…pravo osvježenje nakon Umbridogove…ali sada mi nije bilo do toga…
***
Bila sam pored jezera. Sjela sam ispod divovskog stabla, i jezera i razmišljala…samo sam htjela razmišljati…da me nitko ne prekida…tada me je Luc vidjela, te mi prišla i počela pričati sa mnom:
-Nessa, što ti je? Starz, Nell, Izzie i Nic su mi rekli da si plakala na OOMS-u, nakon što si kasnila pola sata! Nessa, što se događa? U ovih 6 godina, koliko te ja poznajem, nikada nisi izostala niti 3 minute sa ijednog sata(naravno izostavimo Umbridgovu)-rekla je prijateljskim glasom, te nastavila
-Da nije možda da se bojiš onog bala? E da, zamisli, Draco me pozvao! Znaš kako? Pustio mi je onu pjesmu «Bube, bube su u glavi» te mi nakon zadnjeg stiha «pozovi me na ples uuu-uuu, pozovi me na ples uuu-uuu»me pitao bi li mogao imati tu čast da idem sa njim na bal…nije li to romantično-rekla je te me pogledala. Ja sam ponovno zaplakala, te ponovno zajecala.
-Nessa, što nije u redu?-upitala je Luc sada uznemireno. Ja sam ju pogledala.
-Obećaj mi…obećaj mi da ćeš mi vjerovati…-rekla sam, te mi je cijela ova scena izgledala kao ona sa Titanica. Ja sam ispuštala kristalno bistre suze, dok me je Luc bila gledala prijateljskim pogledom.
-Nessa ti znaš da ću ti uvijek, uvijek, UVIJEK vjerovati…a sada mi reci-rekla je te čučnula kraj mene. Ja sam krenula objašnjavati
-Žurila sam se na OOMS, tada sam se sudarila sa Derekom, i onda smo išli zajedno u učionicu, ali kada smo stigli, ja sam se sjetila da se učionica promijenila, ali mi smo čuli glasove, i odlučili smo to provjeriti, ali tada smo vidjeli dečka i curu kako se ljube…-rekla sam te zastala i napravila par jecaja i zaplačem…nisam mogla pogledati Luc u oči…ali odlučila sam nastaviti:
-Luc to su bili…to su bili…to su bili…ne…ne mogu ti reći…-odvratila sam pogled. Tada sam pogledala u Luc. Ona mi je bila najbolja prijateljica. Ona me nikada nije bila ostavila, niti me ikada iznevjerila. Odlučila sam joj reći:
-Luc, to su bili Draco i Ely!-rekla sam glasom koji ni sama nisam poznavala. Pogledala sam Luc. Ona je imala prazan pogled, te sam vidjela da njezina nova novcata bijela majica, poprima nove mokre suze…
**********************************************************
Ewo odmah da vam kažem, ne nisam napravila da Luc i Draco prekidaju, zato jer oponašam Luc! Ja tu ideju već imam duže vrijeme, i sada sam ju htjela iskoristiti...nadam se da vam se sviđa...zbilja sam se trudila...želim iskrene komentare....
vaša Nessa

- 21:27 - .Give me... (87) - ...a... - ..life!!

<< Arhiva >>